Zabrana noćne prodaje alkohola na papiru zvuči kao brza i odlučna mjera, ali pitanje je koliko je stvarno učinkovita u praksi. Ideja da će se mlade spriječiti u konzumaciji samo zato što nakon 20 sati ne mogu kupiti piće u trgovini djeluje prilično optimistično — možda i naivno.
Mladi koji žele piti uglavnom se organiziraju unaprijed, a zabrane često samo mijenjaju način nabave, ne i navike. Alkohol se tada kupuje ranije, u većim količinama, ili se pronalaze alternativni kanali. Time se problem ne rješava, nego samo vremenski pomiče.
Pravi uzroci prekomjernog pijenja među mladima leže u odgoju, dostupnosti sadržaja, društvenom pritisku i kulturi toleriranja opijanja. Bez sustavne edukacije i dosljedne kontrole prodaje maloljetnicima, svaka zabrana termina ostaje polovično rješenje.
S druge strane, lokalnim zajednicama treba dati alate da reagiraju ondje gdje noćna prodaja stvara stvarne probleme reda i mira. No ne treba se zavaravati da će satnica prodaje sama po sebi promijeniti navike generacija. Hoće li spriječiti mlade da piju?
Sumnjam — ali može otvoriti ozbiljniju raspravu o tome zašto uopće piju i što im nudimo kao alternativu.