Bol u donjem dijelu leđa jedan je od najčešćih zdravstvenih problema današnjice, no stručnjaci upozoravaju kako nije svaka križobolja bezazlena. U povodu Mjeseca svjesnosti o spondiloartritisima, koji se tradicionalno obilježava u travnju, ističe se važnost pravovremenog prepoznavanja upalnih bolesti kralježnice koje se često godinama pogrešno tumače kao “obična” bol.
Iako su pojedine međunarodne organizacije obilježavanje uskladile sa Svjetskim danom ankilozantnog spondilitisa u svibnju, travanj i dalje ostaje razdoblje posvećeno edukaciji o ovim bolestima. Procjenjuje se da će čak osam od deset osoba tijekom života osjetiti bol u donjem dijelu leđa, no kod dijela njih riječ je o upalnom uzroku koji zahtijeva sasvim drugačiji pristup liječenju.
Upalna križobolja pogađa oko jedan posto populacije, što znači da u Hrvatskoj s njom živi približno 40 tisuća ljudi. Problem dodatno otežava činjenica da dijagnoza često kasni, pa pacijenti nerijetko trpe simptome osam do dvanaest godina prije nego što dobiju točnu dijagnozu.
Kako pojašnjava prof. prim. dr. sc. Marija Glasnović, internistica, reumatologinja i klinička imunologinja iz Opće bolnice Pula, ključna je razlika između upalne i mehaničke boli u leđima.
Dok se mehanička bol najčešće javlja nakon napora ili ozljede i smiruje mirovanjem, upalna bol razvija se postupno, bez jasnog uzroka, te se ublažava kretanjem, a pogoršava u mirovanju. Upravo ta razlika često prolazi nezapaženo, zbog čega dolazi do dugotrajnog odgađanja dijagnoze.
Rana dijagnoza ključna je za sprječavanje trajnih oštećenja
Upalna križobolja često je prvi znak skupine bolesti poznatih kao spondiloartritisi, među kojima je najpoznatiji ankilozantni spondilitis. Riječ je o kroničnim autoimunim bolestima koje prvenstveno zahvaćaju kralježnicu i zdjelične zglobove, ali mogu imati i niz drugih manifestacija.
Osim boli i ukočenosti, osobito ujutro ili nakon duljeg mirovanja, pacijenti mogu osjećati izražen umor, bol u vratu i kukovima, a nerijetko se javljaju i upale oka, kožne promjene poput psorijaze ili simptomi vezani uz probavni sustav.
Bolest je podmukla jer u početnoj fazi promjene često nisu vidljive na rendgenskim snimkama, već se mogu otkriti tek magnetskom rezonancijom. Upravo zato se govori o tzv. aksijalnom spondiloartritisu, koji obuhvaća i ranu, neradiografsku fazu bolesti, ali i uznapredovali oblik – ankilozantni spondilitis, kod kojeg dolazi do vidljivih oštećenja i srastanja kralježnice. Ako se ne liječi na vrijeme, bolest može dovesti do trajnog gubitka pokretljivosti, deformacija i invaliditeta.
Stručnjaci naglašavaju kako je rana dijagnoza ključna jer postoji razdoblje u kojem se pravodobnim liječenjem može spriječiti napredovanje bolesti.
Dijagnostika uključuje klinički pregled, laboratorijske nalaze upale, genetski marker HLA-B27 te slikovne metode, pri čemu magnetska rezonancija ima posebno važnu ulogu.
Liječenje se danas temelji na kombinaciji lijekova i promjena životnog stila.
Osim nesteroidnih protuupalnih lijekova, sve veću ulogu imaju biološki lijekovi koji ciljano djeluju na upalne procese u organizmu, kao i novije terapije koje blokiraju specifične signalne puteve odgovorne za nastanak upale. Takav pristup omogućuje bolju kontrolu bolesti i značajno poboljšava kvalitetu života pacijenata. Istodobno, naglašava se kako dugotrajno uzimanje analgetika ne rješava uzrok bolesti, već samo privremeno ublažava simptome.
Posebno se ističe važnost tjelesne aktivnosti, koja je sastavni dio terapije. Redovito kretanje pomaže u održavanju pokretljivosti kralježnice i smanjenju ukočenosti, zbog čega se pacijentima preporučuje aktivan način života.
Na kraju, poruka liječnika je jasna – dugotrajna bol u leđima, osobito kod mlađih osoba, ne smije se ignorirati. Iza nje se može skrivati ozbiljna, ali danas sve uspješnije liječiva bolest. Pravodobno prepoznavanje simptoma i upućivanje reumatologu ključni su koraci koji mogu spriječiti trajna oštećenja i omogućiti kvalitetniji život.