Strani radnici između fleksibilnosti i nesigurnosti: Vlada gura izmjene Zakona o strancima u Sabor

Dok Hrvatska sve više ovisi o stranim radnicima, Vlada u završnu saborsku proceduru upućuje izmjene Zakona o strancima. Najavljuju se fleksibilnije dozvole, lakša promjena poslodavca i dulji boravak, no paralelno rastu i sumnje: rješava li se stvarni problem ili se otvaraju nove rupe u sustavu?

Iz Ministarstva unutarnjih poslova poručuju kako su izmjene nužne – dijelom zbog usklađivanja s pravnom stečevinom Europske unije, a dijelom zbog konkretnih problema u praksi.

Voditeljica Službe za strane radnike Anita Mandić ističe da je ključni okidač bila europska direktiva o jedinstvenom postupku izdavanja dozvola, ali i sve češći operativni zastoji.

„S izmjenama se krenulo zbog potrebe usklađivanja s pravnom stečevinom EU-a, ali i zbog problema u primjeni zakona“, naglasila je Mandić.

Fleksibilnije zapošljavanje i dulje dozvole

Predložene izmjene donose nekoliko konkretnih novosti.

Strani radnici moći će promijeniti poslodavca već nakon šest mjeseci, umjesto dosadašnjih godinu dana. Produžuje se i razdoblje dopuštene nezaposlenosti – na tri ili šest mjeseci, ovisno o duljini prethodnog rada.

Uvodi se i obveza poznavanja hrvatskog jezika na razini A1, dok se studentima omogućuje boravak do tri godine.

Sezonski radnici dobivaju dugoročniji okvir – dozvole do tri godine, uz mogućnost rada do devet mjeseci godišnje.

Značajna promjena odnosi se i na poslodavce. Umjesto dosadašnjeg mjesečnog praga prometa od 10 tisuća eura, uvodi se godišnji kriterij – 100 tisuća eura za pravne, odnosno 40 tisuća eura za fizičke osobe.

Poslodavci zadovoljni, ali uz zadršku

U Hrvatska udruga poslodavaca smatraju da su izmjene korak u dobrom smjeru, osobito u usporedbi s prošlogodišnjim rješenjima.

Direktorica za ugostiteljstvo i turizam Natali Komen Bujas ističe kako su ranije izmjene donijele ozbiljne operativne probleme, ponajviše zbog rigidnih financijskih uvjeta.

Pozitivno ocjenjuje uvođenje trogodišnje sezonske dozvole jer će, kako kaže, radnicima povratnicima pojednostaviti proceduru i ubrzati zapošljavanje.

Ipak, upozorava na produženje roka za izdavanje dozvola.

„Rok od 90 dana za nas je problematičan jer otežava planiranje i pravovremeno zapošljavanje“, poručila je.

Sindikati: ključni problem ostaje

S druge strane, u Savez samostalnih sindikata Hrvatske upozoravaju da zakon ne dira u srž problema – ovisnost stranog radnika o poslodavcu.

Višnja Katalinić ističe kako je sustav i dalje postavljen tako da poslodavac kontrolira proces, dok radnik često nema uvid u vlastiti status.

„Događa se da radnik misli da mu je zahtjev podnesen, radi, a na kraju sazna da je ilegalno u Hrvatskoj“, upozorava.

Takve situacije, dodaje, dovode do apsurdnih scenarija u kojima radnici koji su već integrirani moraju napustiti zemlju.

Jezik kao filter ili prepreka

Dodatnu zabrinutost izaziva i uvođenje obveznog ispita iz hrvatskog jezika.

Sindikalna strana upozorava da neuspjeh na ispitu može značiti automatski gubitak prava na boravak, što bi moglo povećati fluktuaciju radne snage – upravo suprotno od cilja zadržavanja radnika.

MUP: 90 dana je maksimum, ne pravilo

Iz MUP-a pokušavaju smiriti kritike oko rokova, naglašavajući da je 90 dana gornja granica, a ne standard.

„To je najdulji rok, ne znači da će svaki postupak trajati toliko dugo“, poručila je Mandić, dodajući da dosadašnji rok od 15 dana nije bio realan zbog opsega provjera i čestih administrativnih nedostataka u zahtjevima.

Ističe i da radnici imaju mogućnost provjere statusa, osobno ili putem upita, uz dokaz identiteta.

Između reforme i rizika

Predložene izmjene Zakona o strancima nesumnjivo donose operativna poboljšanja – fleksibilnije zapošljavanje, dulje dozvole i pokušaj stabilizacije tržišta rada.

No ključna dilema ostaje: može li sustav koji i dalje veže radnika uz poslodavca istovremeno biti i učinkovit i pravedan.

Odgovor na to pitanje, čini se, neće dati zakon na papiru – nego njegova provedba u praksi.