Istarski pčelari pod pritiskom jeftinog uvoza: Realni trošak proizvodnje meda veći od 12 eura po kilogramu

Dok je sezona vrcanja meda u Istri ove godine započela vrlo obećavajuće, domaći pčelari i dalje se suočavaju s velikim izazovima na tržištu.

Prema analizi dr. sc. Milana Oplanića s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču, proizvodnja meda po cijenama koje se često mogu vidjeti na policama trgovačkih centara za domaće je proizvođače jednostavno neodrživa.

Naime, ekonomski izračuni pokazuju da stvarni trošak proizvodnje kilograma meda, uz uračunate troškove rada i proizvodnje, iznosi najmanje 12,66 eura. To znači da svaki pčelar koji svoj med prodaje ispod te cijene zapravo posluje s gubitkom.

„Kada se u kalkulaciju uključe svi troškovi proizvodnje i uobičajena vrijednost uloženog rada, cijena koštanja kilograma meda iznosi 12,66 eura. Proizvođač koji prodaje ispod te cijene zapravo posluje s gubitkom“, upozorava Oplanić.

Istodobno se u trgovinama mogu pronaći proizvodi deklarirani kao med po cijenama od sedam ili osam eura po kilogramu.

Takve cijene domaći proizvođači teško mogu pratiti, osobito zbog činjenice da se dio meda uvozi po znatno nižim cijenama. Prema podacima koje je predstavio Oplanić, med iz Kine može se nabaviti za manje od dva eura po kilogramu.

Velike razlike u cijenama

U izravnoj prodaji istarski pčelari med najčešće nude po cijenama između 10 i 20 eura za teglicu od približno 900 grama. Cijena ovisi o vrsti meda, količinama, načinu pakiranja i prepoznatljivosti proizvođača.

Na sajmovima i manifestacijama već nekoliko godina preporučuje se minimalna cijena od oko 12 eura. Dok se pojedine vrste meda i dalje mogu pronaći za deset eura, kvalitetniji i rjeđi medovi, poput šumskog meda ili meda od kadulje, postižu cijene i do 20 eura.

Situacija je znatno teža za pčelare koji med prodaju putem otkupljivača. Otkupne cijene najčešće se kreću između 4,5 i šest eura po kilogramu, a tek u pojedinim slučajevima dosežu sedam eura. Takve cijene, ističe Oplanić, teško mogu osigurati dugoročnu održivost manjih pčelarskih gospodarstava.

Klimatske promjene dodatno povećavaju rizik

Posljednjih godina prinosi meda u Istri značajno osciliraju. U dobrim sezonama pčelinje zajednice mogu proizvesti i do 35 kilograma meda, dok se u lošijim godinama proizvodnja spušta ispod deset kilograma po košnici.

Takve oscilacije posljedica su sve izraženijih klimatskih promjena. Nagla zahlađenja, produljena sušna razdoblja i obilne oborine otežavaju planiranje proizvodnje te povećavaju poslovni rizik pčelara.

Foto: AI/IstraIN

Unatoč tome, Istra i dalje ima brojne prednosti za razvoj pčelarstva. Očuvan okoliš, relativno mali broj velikih industrijskih zagađivača te bogata i raznolika flora omogućuju proizvodnju različitih vrsta kvalitetnog meda.

Turizam kao velika razvojna prilika

Stručnjaci smatraju da upravo povezanost pčelarstva i turizma može biti jedan od ključnih smjerova razvoja sektora. Velik broj turista koji tijekom godine boravi u Istri predstavlja značajno tržište za lokalne proizvođače.

Izravna prodaja na kućnom pragu, kušaonice meda, edukativni obilasci pčelinjaka te uključivanje lokalnog meda u ponudu hotela i restorana mogli bi pčelarima omogućiti veće prihode i smanjiti ovisnost o otkupljivačima.

„Gostu se ne prodaje samo teglica meda, nego priča o krajoliku, biljkama, pčelama i osobi koja je proizvod stvorila. Izravna prodaja omogućuje postizanje više cijene i smanjuje ovisnost pčelara o otkupljivačima“, ističe Oplanić.

Potrebno snažnije udruživanje

Jedan od najvećih problema istarskog pčelarstva ostaje nedovoljna organiziranost proizvođača. Većina pčelara nastupa samostalno, bez zajedničke nabave, prerade, marketinga i prodaje.

Prema mišljenju stručnjaka, snažnije povezivanje kroz proizvođačke organizacije omogućilo bi lakša ulaganja u opremu, laboratorijske analize, promociju i nastup prema većim kupcima poput hotela i trgovačkih lanaca.

Osim gospodarske važnosti, pčelarstvo ima i nezamjenjivu ekološku ulogu. Procjenjuje se da tek deset posto ukupne koristi od pčelarstva proizlazi iz prodaje meda i drugih proizvoda, dok se čak 90 posto odnosi na oprašivanje biljaka, koje je ključno za poljoprivrednu proizvodnju, bioraznolikost i očuvanje ekosustava.

Zbog toga stručnjaci naglašavaju kako kupnjom meda od lokalnih proizvođača potrošači ne podupiru samo domaće gospodarstvo, već i očuvanje pčelinjih zajednica koje imaju ključnu ulogu u proizvodnji hrane i održavanju prirodne ravnoteže.