POŽARI GUTAJU DOMOVE, A SUMNJA SE PONAVLJA: Kakvu kaznu zaslužuju piromani?

Hrvatska, a posebice Dalmacija, još se oporavlja od strašnih požara koji su proteklih dana iza sebe ostavili tragediju, strah i golemu materijalnu štetu, od zadarskog područja pa sve do Omiša.

I dok vatrogasci danima riskiraju vlastite živote kako bi spasili tuđe kuće, šume i ljude, sve glasnije ostaje pitanje od kojeg se čovjeku okreće želudac – što ako je dio tih požara doista izazvan ljudskom rukom?

Koliko bolestan moraš biti da svjesno zapališ vatru znajući da ona za nekoliko minuta može progutati nečiji dom, ugroziti cijelo mjesto ili nekome oduzeti život? Nažalost, ni Istra nije pošteđena takvih slučajeva i posljednjih smo godina previše puta slušali o požarima kod kojih se sumnjalo ili utvrdilo da iza njih stoji čovjek.

Svaki put ista slika – vatrogasci na izmaku snaga, evakuirani ljudi, zatvorene ceste, uništena priroda i stanovnici koji sa strepnjom gledaju prema vatrenoj stihiji.

A onda, kada se vatra ugasi i kamere odu, ostaje ono najvažnije pitanje: što se događa kada se počinitelja pronađe?

Jer ako je netko namjerno izazvao požar i pritom svjesno doveo u opasnost desetke ili stotine ljudi, teško je prihvatiti bilo kakvu kaznu koja neće poslati jasnu poruku da se radi o jednom od najtežih oblika ugrožavanja života i imovine.

Takvi ljudi ne pale samo travu, šumu ili kuću – oni pokreću lanac događaja čiji završetak nitko više ne može kontrolirati.

Zato uz još bolju prevenciju, nadzor i brzo otkrivanje počinitelja moramo ozbiljno razgovarati i o tome jesu li kazne za namjerno izazivanje požara dovoljno stroge, posebno kada posljedice budu katastrofalne.

Jer nakon svega što smo posljednjih dana gledali u Dalmaciji, jedno je sigurno – vatra možda ne bira svoju žrtvu, ali onaj tko je namjerno zapali itekako zna što radi.