U posljednje vrijeme sve češće slušamo o krađama i prijevarama u kojima počinitelji ne provaljuju vrata i ne razbijaju prozore, već ih žrtve, ne sluteći što slijedi, same puštaju u svoj dom.
Metode su različite, ali princip je gotovo uvijek isti – jedan razgovara, odvraća pažnju ili izmišlja razlog dolaska, dok drugi koristi trenutak nepažnje kako bi pronašao novac i vrijednosti.
Posebno su ugrožene starije osobe, čije povjerenje, pristojnost i spremnost da pomognu prevaranti svjesno koriste kao svoju najveću prednost.
Priče o serviserima, prodavačima, zdravstvenim djelatnicima, povoljnoj robi ili ljudima kojima samo treba čaša vode mogu zvučati bezazleno, ali upravo je to često način na koji počinje prijevara.
Zato je važno stalno ponavljati jedno jednostavno pravilo – nepoznate osobe ne puštajte u kuću dok pouzdano ne provjerite tko su i zbog čega su došle.
Počiniteljima često nije potrebno mnogo vremena jer dobro znaju što traže, gdje ljudi najčešće drže novac i kako iskoristiti svega nekoliko minuta nepažnje.
U vremenu kada ovakve priče postaju sve učestalije, malo nepovjerenja prema nepoznatima na kućnom pragu nije paranoja, nego oprez koji može spriječiti da nekoliko minuta razgovora završi velikom štetom.