Nove vrste sve češće stižu u Jadran: Znanstvenici ih žele otkriti prije nego postanu problem

Jadransko more mijenja se, a jedan od znakova tih promjena sve je češća pojava vrsta koje na ovom području prije nisu živjele.

Među njima je i morski orah, organizam prozirnog tijela koji izgledom podsjeća na meduzu, ali zapravo pripada rebrašima i podrijetlom je iz zapadnog Atlantika.

Strane, odnosno alohtone vrste izvan svojega prirodnog područja rasprostranjenosti najčešće dospijevaju uz pomoć čovjeka.

U Jadran mogu stići, primjerice, balastnim vodama brodova ili pričvršćene za njihove trupove. Njihova pojava sama po sebi ne mora biti razlog za zabrinutost jer nije svaka strana vrsta ujedno i invazivna.

Problem nastaje kada se takva vrsta uspješno nastani, počne brzo širiti i negativno utjecati na domaće vrste, morski ekosustav ili gospodarske aktivnosti.

''Invazivne vrste mogu biti konkurencija autohtonim jadranskim vrstama za hranu, stanište i druge resurse.

Primjerice, ako troše isti izvor hrane, domaćim vrstama je ostaje manje, što je važno za vrste poput sitne plave ribe, resursa koji se koristi stoljećima'', objašnjava dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen iz Centra za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđer Bošković.

Morski orah pod povećalom znanstvenika

Upravo je morski orah jedna od vrsta koje znanstvenici proučavaju u sklopu projekta ALIENA.

Hrani se zooplanktonom, sitnim životinjskim organizmima koji predstavljaju važnu kariku hranidbenog lanca. Istim se izvorom hrane koriste i ribe pa velike populacije morskog oraha mogu stvoriti dodatni pritisak na resurse o kojima ovise domaće vrste.

Zbog toga znanstvenicima nije dovoljno utvrditi samo pojavu neke strane vrste. Važno je pratiti gdje se pojavila, koliko je brojna te širi li se i kojom brzinom.

''Kada vrstu pronađemo na novoj lokaciji, dobivamo novu točku na karti njezina širenja. Ako se invazija počela na jugu Jadrana, možemo pratiti pomiče li se iz godine u godinu prema sjeveru.

Kod vrsta koje stižu balastnim vodama obrazac može biti sasvim drugačiji jer se mogu pojaviti izravno u nekoj luci i ondje uspostaviti populaciju'', pojašnjava Marić Pfannkuchen.

Upravo rano otkrivanje može biti ključno jer znanstvenicima i nadležnim institucijama ostavlja više vremena za procjenu mogućeg rizika i reakciju.

Hrvatski i talijanski znanstvenici udružili snage

Na tome se temelji projekt ALIENA, odnosno ALIigning Efforts to control Non-indigenous species in the Adriatic sea, u kojem znanstvenici i institucije iz Hrvatske i Italije rade na zajedničkoj bazi znanja i usklađenijem praćenju stranih vrsta u Jadranu.

Terenska istraživanja povezuju se s računalnim modelima kojima se procjenjuje kada okolišni uvjeti pogoduju prisutnosti i širenju pojedinih vrsta. Prva verzija prognostičkih alata već je razvijena, a modeli se provjeravaju podacima prikupljenima tijekom istraživanja na četiri pilot-područja u Jadranu.

Cilj je razviti sustav koji neće služiti samo evidentiranju novih stanovnika Jadrana, nego će omogućiti ranije prepoznavanje promjena i upozoravanje na potencijalno problematične vrste.

Znanstvenicima pomažu i nove molekularne metode kojima je moguće otkriti organizme koje je zbog njihove veličine, malobrojnosti ili sličnosti s drugim vrstama teško prepoznati klasičnim metodama.

''Molekularne metode daju nam potpuno novi uvid u bioraznolikost Jadrana. Otkrivamo vrste koje prije nisu bile na našim popisima, ali to ne znači da su sve nove ili invazivne. Neke su možda oduvijek bile ovdje, samo ih ranijim metodama nismo mogli prepoznati'', ističe Marić Pfannkuchen.

U praćenju promjena mogu pomoći i građani

Važnu ulogu mogu imati i građani. Kupači, ronioci, ribari i svi koji borave uz more mogu prijaviti nepoznate ili neuobičajene organizme koje primijete u Jadranu.

Znanstvenicima pritom najviše pomažu jasna fotografija te podatak o mjestu i vremenu opažanja. Nalazi se mogu prijaviti putem aplikacije Crafting the Sea, čime i građani mogu izravno sudjelovati u praćenju promjena koje se događaju u Jadranskom moru.