Dok jeftina odjeća puni trgovine i internetske košarice, iza njezinih etiketa često ostaju skrivene priče ljudi koji je proizvode.
Novo istraživanje pokazuje da je hrvatska tekstilna industrija u posljednjih četvrt stoljeća izgubila oko 35.000 radnika.
Početkom stoljeća u toj je industriji radila približno 51.000 ljudi. Danas ih je ostalo između 15.000 i 16.000, a samo oko 6.000 radi neposredno u proizvodnji odjeće.
Podaci su predstavljeni u sklopu razgovora „Moda nakon brze mode“, koji su organizirali Novi sindikat i međunarodna mreža Clean Clothes Campaign.
Plaće između 677 i 750 eura
Istraživanje, provedeno na temelju 76 razgovora s radnicama, pokazalo je da se uvjeti rada nisu značajnije poboljšali.
Intervjuirane radnice primale su između 677 i 750 eura mjesečno. Trećina ih je navela da je radila neplaćene prekovremene sate, dok 38 posto radnica probleme na poslu nije prijavljivalo zbog straha od otkaza ili pritiska poslodavaca.
Gotovo 80 posto zaposlenih u tekstilnoj industriji čine žene, a više od polovice radnika starije je od 45 godina. Mnogi rade u istom položaju, ponavljaju iste pokrete i istodobno pokušavaju ispuniti visoke proizvodne norme.
Veliki modni brendovi napustili hrvatske pogone
Pad broja zaposlenih posljedica je zatvaranja pogona i odlaska stranih modnih kompanija za koje su hrvatske tvornice godinama proizvodile odjeću.
Nakon odlaska njemačkog brenda Olymp, požeška Orljava završila je u stečaju poslije 75 godina rada. Talijanski Benetton prošle je godine zatvorio svoj osječki pogon, čime je bez posla ostalo oko 300 ljudi.
Zatvaranje velikih pogona povuklo je za sobom i manje kooperantske tvrtke, čije su radnice često ostajale bez sigurnog posla, otpremnina i mogućnosti novog zaposlenja u svojoj sredini.
Skrivena cijena brze mode
Iz Novog sindikata upozoravaju da etiketa na odjeći potrošačima otkriva vrlo malo. Ne govori u kakvim je uvjetima odjeća proizvedena, koliko je plaćena osoba koja ju je sašila ni kakve je posljedice proizvodnja ostavila na okoliš.
Poseban problem postaju toplinski valovi. Brojni tekstilni pogoni nisu prilagođeni sve višim temperaturama, zbog čega raste opasnost od dehidracije, gubitka koncentracije, ozljeda i drugih zdravstvenih problema.
Novi sindikat zato traži povećanje minimalne plaće, snažnije inspekcijske nadzore i jasnu industrijsku politiku kojom bi se zaštitili postojeća proizvodnja i preostala radna mjesta.
Iza svakog povoljnog komada odjeće nalazi se nečiji rad. Pitanje je samo koliki dio stvarne cijene tog proizvoda plaća kupac, a koliki radnici koji su ga izradili.