Sajle u šumi, uništeni putevi i sedam motocikala izvan prometa: Tko će uvesti red u istarski enduro?

Policijski službenici su od 19. do 21. kolovoza na području Labina, Rapca, Vozilića i Blaškovića kontrolirali devet enduro motocikala stranih registracijskih oznaka.

Na njih sedam utvrđeni su tehnički nedostaci, zbog čega su isključeni iz prometa, a vozači kažnjeni.

Na dodatni upit IstraIN-a, policija je pojasnila da kod enduro motocikala najčešće nailazi na neispravna svjetla, nedostatak pokazivača smjera i retrovizora, nepravilno podešen upravljač, uklonjene registarske pločice ili njihove nosače te nehomologirane ispušne sustave.

Riječ je o većim, ali ne i opasnim tehničkim nepravilnostima. Kazna iznosi od 130 do 260 eura, a vozač se može vratiti u promet nakon što ih otkloni. Ako nastavi ponavljati prekršaj, policija mu motocikl može privremeno oduzeti.

Odgovor policije razjasnio je zašto su motocikli isključeni iz prometa. Nije, međutim, odgovorio na drugo pitanje: postoje li službeno određene enduro trase, tko ih pregledava i održava te kome građani prijavljuju opasne prepreke i štetu?

Kad prepreka na putu postane smrtonosna

IstraIN je 2023. pisao o motociklistu koji je na bijelom putu između Kanfanara i Rovinja naletio na neoznačenu sajlu. Prošao je bez težih ozljeda, a vlasnica zemljišta objasnila je da je parcelu ogradila zbog bacanja otpada te mu se ispričala.

Nije utvrđeno da je nekoga namjeravala ozlijediti. Međutim, posljedice neoznačene prepreke mogu biti kobne bez obzira na namjeru.

To je pokazala tragedija kod Jelenja 2020. godine, kada je 21-godišnji motociklist poginuo nakon naleta na čeličnu sajlu razvučenu preko šumskog puta. Državno odvjetništvo poslije je podiglo optužnicu protiv trojice muškaraca, tereteći ih da su sajlu postavili iako su znali da tim putem učestalo prolaze motociklisti. Optužnica nije pravomoćna presuda.

Početkom 2021. kod Cestice je u sličnom naletu teško ozlijeđen još jedan mladi motociklist.

Ti slučajevi ne dokazuju da su istarske enduro trase sustavno nesigurne. Pokazuju koliko brzo neoznačena prepreka na putu može postati smrtonosna.

O istom problemu govorilo se i 2018.

Rasprava o enduro vožnjama u Istri nije počela posljednjom policijskom kontrolom.

Još 2018. predstavnici mjesnih odbora, lovaca, planinara i drugih udruga na Labinštini tražili su uređenje tog područja, određivanje posebnih poligona i kažnjavanje vožnji izvan dopuštenih pravaca.

Na istom je sastanku predsjednik Moto kluba Enduro Istra Team Alen Kiršić odbacio dio kritika. Kazao je da klub djeluje od 2001. godine, da je organizirao dvadesetak manifestacija na području Labina, Raše i Svete Nedelje te da klub ranije nije primao pritužbe.

Već se tada, dakle, govorilo o istom sukobu: jedni su upozoravali na uništavanje puteva, buku i vožnju preko tuđeg zemljišta, dok su organizirani vozači tvrdili da poštuju pravila i da ih se neopravdano izjednačava s pojedincima koji voze gdje žele.

Klubovi postoje, a gdje je sustav?

U Istri godinama djeluju klubovi koji se bave endurom i drugim motociklističkim disciplinama. Enduro Motocross Klub Buzet organizirao je državna i međunarodna natjecanja, Enduro Istra Team djelovao je na Labinštini, a Moto klub Gear organizirao je vožnje na posebno uređenoj stazi kod Tara.

Postojanje klubova i službenih natjecanja pokazuje da u Istri postoji organizirana enduro scena. Ne pokazuje, međutim, postoji li jedinstveno uređen sustav za vožnje izvan natjecanja.

Iz javno dostupnih podataka nije moguće utvrditi postoji li karta dopuštenih trasa, popis potrebnih suglasnosti ni tijelo koje redovito provjerava njihovu sigurnost. Uređena staza za jednu manifestaciju nije isto što i put kojim se vozi tijekom ostatka godine.

Pravila postoje, odgovornost je rasuta

Zakon o šumama daje samo dio odgovora: vožnja izvan šumskih prometnica dopuštena je uz odobrenje šumoposjednika.

Problem nastaje kada trasa prolazi preko šumske prometnice, nerazvrstane ceste i privatnog zemljišta ili ulazi u zaštićeno područje. Tada se mijenjaju vlasnici, upravitelji i nadležna tijela, a vozaču često nije jasno gdje smije voziti i kome se mora obratiti.

To nije opravdanje za vožnju bez dopuštenja. Ali jest dokaz da se problem ne može riješiti samo povremenim policijskim kontrolama.

Sedam tehnički neispravnih motocikala bilo je lako zaustaviti. Mnogo je teže odgovoriti tko će urediti sustav u kojem će se jasno znati gdje se smije voziti, tko održava trase i tko odgovara kada se na putu pojavi neoznačena prepreka.

Dok takvog odgovora nema, sukobi će se ponavljati: jedni će voziti, drugi zatvarati puteve, a institucije će reagirati tek kada netko prijavi štetu ili kada bude prekasno.