Dok se ovih dana svečanom vožnjom vlaka od Divače do Pule obilježava velikih 150 godina istarske željeznice, odlučili smo provjeriti kako željeznička svakodnevica izgleda izvan svečanog protokola.
Vratili smo se u Smoljance, o čijem smo devastiranom stajalištu pisali prije više od sedam mjeseci, a potom posjetili i stanicu Savičenta u Krančićima. Prizori koje smo ondje zatekli teško se mogu uklopiti u slavljeničku priču o stoljeću i pol željeznice u Istri.
Kada smo početkom godine posjetili željezničko stajalište u Smoljancima, dočekali su nas razvaljena stolarija, zapušten okoliš i objekt koji je već tada ostavljao dojam dugogodišnjeg zanemarivanja.
Nakon našeg teksta iz HŽ Infrastrukture najavili su konkretne poteze. Poručili su kako su za drugu polovicu 2026. predviđeni unutarnje uređenje objekta, prema potrebi djelomična sanacija krovišta te potpuna zamjena vanjske stolarije.
Kao kratkoročnu mjeru najavili su čišćenje vegetacije i uređenje okoliša.
Više od sedam mjeseci poslije ponovno smo otišli na isto mjesto.
Pomak koji je vidljiv uglavnom se svodi na pokošenu vegetaciju, ali minorno. Objekt je i dalje u lošem stanju, a ono što bi trebalo biti uređeno željezničko stajalište i dalje izgleda zapušteno.
Sada smo već u drugoj polovici 2026. godine, odnosno upravo u razdoblju za koje je HŽ Infrastruktura najavila sanaciju. Hoće li najavljeni radovi doista biti izvedeni do kraja godine, tek ćemo vidjeti.
Savičenta u Krančićima: Prizori koji govore sami za sebe
No, Smoljanci nažalost nisu jedini primjer.
Nastavili smo nekoliko kilometara dalje i posjetili željezničku stanicu Savičenta u Krančićima. Ondje je situacija, najblaže rečeno, tužna.
Dotrajala i oštećena drvena stolarija, razbijena stakla, išarani zidovi, tragovi vlage i propadanja te oštećeni stropovi prizori su koje smo zabilježili.
Na pojedinim mjestima objekt djeluje kao da je godinama prepušten sam sebi, a ne kao dio željezničke infrastrukture.
Fotografije pritom govore više od bilo kakvog opisa.
Lijepo je slaviti povijest, ali treba sačuvati i sadašnjost
Obilježavanje 150 godina istarske željeznice svakako je važna obljetnica. Željeznica je desetljećima bila važan dio razvoja Istre, povezivala je ljude i mjesta te ostavila dubok trag u povijesti poluotoka.
Upravo zato kontrast između svečane vožnje i stvarnosti na terenu još više bode oči.
Nitko ne očekuje da svako malo željezničko stajalište izgleda poput velikog modernog kolodvora. Ali zamijeniti razbijena stakla i dotrajalu stolariju, sanirati vlagu, ukloniti grafite i održavati objekte urednima doista ne bi trebalo biti pitanje luksuza.
Sto pedeset godina povijesti svakako zaslužuje proslavu. No najbolji način odavanja počasti toj povijesti bio bi pobrinuti se da ono što od istarske željeznice imamo danas – ne nastavi propadati.