HPK traži izmjene Zakona o lovstvu: Poljoprivrednici ne smiju plaćati cijenu prekomjerne brojnosti divljači

Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) zatražila je da se u konačnom tekstu novog Zakona o lovstvu jasnije zaštiti poljoprivredna proizvodnja te precizno utvrdi tko je odgovoran za štete i upravljanje brojnošću divljači.

Iz Komore poručuju kako trošak posljedica neadekvatnog upravljanja divljači ne smije biti prebačen na poljoprivrednike, koji, kako ističu, ne mogu istodobno biti proizvođači hrane, čuvari svojih parcela i financijeri kilometara zaštitnih ograda.

„Poljoprivrednik mora zaštititi ono što može kontrolirati. Lovoovlaštenik mora odgovorno upravljati onim čime gospodari, dok država mora osigurati da sustav funkcionira. I to je jedino održivo rješenje“, poručili su iz HPK-a.

Predsjednik HPK-a Željko Mihelić ističe kako rasprava o novom Zakonu o lovstvu za poljoprivrednike nije samo pitanje lovstva, već zaštite proizvodnje, prihoda i opstanka na zemlji.

„HPK ne traži ukidanje lovstva i ne traži sukob s lovcima. Tražimo odgovoran i pravedan sustav u kojemu svatko odgovara za ono što može kontrolirati. Poljoprivrednik kontrolira način na koji obrađuje svoje zemljište i ne određuje brojnost divljači“, poručio je Mihelić.

HPK je izdvojio pet zahtjeva koje smatra ključnima za novi zakonski okvir. Traže da upravljanje divljači ne onemogućava redovitu poljoprivrednu proizvodnju te da se štete poljoprivrednicima nadoknađuju brzo, transparentno i na temelju stručnog i nepristranog postupka.

Posebno upozoravaju na pojam „razumne mjere“ zaštite usjeva. Smatraju da zakon mora unaprijed jasno odrediti koje mjere poljoprivrednik mora poduzeti kako bi imao pravo na naknadu štete te da one moraju biti tehnički izvedive i ekonomski opravdane.

Odgovornost za brojnost divljači, navode, mora biti na onome tko njome gospodari, dok bi se učinkovitost sustava trebala ocjenjivati prema stvarnom stanju na terenu. Ako se štete ponavljaju ili rastu, smatraju da treba preispitati gospodarenje divljači, a ne poljoprivrednicima automatski nametati nove obveze.

„Ne želimo Hrvatsku ograđenih polja“

Iz HPK-a kao jedan od najvećih problema izdvajaju mogućnost da se od proizvođača očekuje postavljanje i održavanje velikih količina zaštitne infrastrukture.

Navode primjer gospodarstva sa 60 hektara raspoređenih na 30 odvojenih parcela od po dva hektara. U idealiziranom izračunu takve bi parcele zajedno imale oko 17 kilometara oboda.

Ako bi ih trebalo zaštititi električnim pastirima, osim nabave opreme trebalo bi redovito održavati i trasu ograde. Prema ilustrativnom izračunu HPK-a, samo košnja tog prostora mogla bi zahtijevati oko 260 sati rada godišnje, odnosno više od šest punih radnih tjedana.

U to nisu uračunati troškovi električnih pastira, akumulatora, solarnih panela, stupova, vodiča i druge opreme, kao ni vrijeme potrebno za postavljanje, kontrolu i popravke.

„Ne možemo cijelu Hrvatsku pretvoriti u sustav ograđenih poljoprivrednih parcela. Ne želimo Hrvatsku ograđenih polja. Želimo Hrvatsku u kojoj je broj divljači pod kontrolom, a poljoprivrednik može slobodno proizvoditi hranu“, poručuju iz Komore.

Traže jasna pravila prije nego što šteta nastane

HPK smatra i da poljoprivrednik ne smije tek nakon nastanka štete doznati da zaštitne mjere koje je poduzeo nisu bile dovoljne za ostvarivanje naknade.

Zato traže da Zakon unaprijed propiše kriterije prema kojima će se utvrđivati jesu li poduzete odgovarajuće mjere, kao i da postupak procjene bude dokumentiran te omogući poljoprivredniku pravo na obrazloženu odluku i prigovor.

Otvaraju i pitanje financiranja. Ako država propiše da su električne ograde, akumulatori, solarni paneli ili druga infrastruktura obvezni za zaštitu proizvodnje, smatraju da se mora jasno odrediti tko će snositi njihove troškove.

Istodobno traže preciznije definiranje odgovornosti lovoovlaštenika, koji bi, prema prijedlogu HPK-a, trebali moći dokazati utvrđenu brojnost divljači, planirani i stvarno provedeni odstrjel, preventivne mjere, nastale štete te postupanje u slučajevima kada se one nastavljaju.

„Nije dovoljno da sustav izgleda uredno na papiru ako stanje na terenu pokazuje suprotno“, zaključuju iz Hrvatske poljoprivredne komore.

HPK stoga od Vlade, resornog Ministarstva i Hrvatskoga sabora traži da novi Zakon o lovstvu uspostavi jasnu podjelu odgovornosti te osigura da zaštita od šteta nastalih zbog divljači ne postane dodatni financijski i radni teret koji će u najvećoj mjeri snositi sami poljoprivrednici.