Tartufari ogorčeni radovima uz rijeku Rašu: 'Dogovorili smo očuvanje stabala, a sada gledamo uništeno stanište'

Opsežni radovi na uređenju vodotoka rijeke Raše kod naselja Gredice na području Pićna izazvali su ogorčenje među istarskim tartufarima.

Iz Udruge tartufara „Istra” upozoravaju da je tijekom zahvata uklonjen velik broj stabala važnih za rast tartufa, iako je, kako tvrde, s voditeljem radova prethodno dogovoreno njihovo očuvanje.

Strahuju od dugoročnih posljedica za prirodno stanište koje se ne može jednostavno obnoviti te traže da se utvrdi tko je odgovoran za nastalu štetu.

Kolika je cijena uređenja vodotoka ako se pritom uništavaju prirodna staništa koja su se razvijala desetljećima? Upravo to pitanje otvaraju iz Udruge tartufara „Istra”, upozoravajući na razmjere zahvata uz rijeku Rašu, nedaleko od naselja Gredice na području Općine Pićan.

IstraIN

Prema njihovim tvrdnjama, tijekom radova na uređenju kanaliziranog dijela rijeke uklonjen je velik broj stabala, među kojima i ona koja su godinama bila važna za rast tartufa.

Članovi Udruge tvrde da su prije početka, odnosno tijekom izvođenja radova, razgovarali s voditeljem radova te postigli dogovor da se produktivna stabla sačuvaju. Međutim, stanje koje su naknadno zatekli na terenu, navode, pokazuje nešto sasvim drugo.

„Unatoč tome, zatečeno stanje na terenu pokazuje da je uklonjen velik broj stabala, uključujući i ona koja su predstavljala važan dio produktivnog tartufarskog staništa”, poručuju iz Udruge, ističući kako su razmjeri izvedenih zahvata znatno veći od očekivanih.

IstraIN

Tartufari pritom upozoravaju da posljedice nisu ograničene samo na posječena stabla.

Riječ je, naglašavaju, o osjetljivom prirodnom sustavu u kojem su tartufi kao podzemne gljive povezani s korijenjem određenih vrsta drveća.

Uklanjanjem takvih stabala, ali i zadiranjem u strukturu tla, mogu se narušiti uvjeti potrebni za njihov razvoj i plodonošenje.

Drugim riječima, šteta se ne mora očitovati samo u onome što je danas vidljivo na površini.

IstraIN

Posljedice zahvata mogle bi se, upozoravaju iz Udruge, osjećati godinama, a obnova produktivnog tartufarskog staništa znatno je složenija od sadnje novih stabala.

Jesu li se radovi mogli izvesti bez tolikog uklanjanja vegetacije?

U Udruzi ističu da ne dovode u pitanje potrebu održavanja vodotoka niti važnost zaštite od poplava. Međutim, smatraju da se takvi zahvati moraju planirati i provoditi na način koji u najvećoj mogućoj mjeri čuva postojeće prirodne vrijednosti.

Upravo zato žele doznati je li uklanjanje tolikog broja stabala doista bilo neizbježno ili su postojala rješenja kojima se mogla postići ista svrha, uz manje posljedice za okoliš.

Otvara se i pitanje jesu li prilikom pripreme zahvata uopće uzeta u obzir poznata tartufarska staništa te jesu li institucije odgovorne za planiranje i provedbu radova raspolagale informacijama o njihovoj gospodarskoj i ekološkoj važnosti.

IstraIN

Posebno je sporna tvrdnja Udruge da je s voditeljem radova postignut dogovor o očuvanju produktivnih stabala. Ako je takav dogovor postojao, ostaje nejasno zbog čega stabla nisu sačuvana i tko je donio odluku o njihovu uklanjanju.

Za sada iz dostavljenog dopisa nije moguće utvrditi točan broj uklonjenih stabala, površinu zahvaćenog staništa ni ukupnu vrijednost eventualne štete.

Nisu poznati ni detalji projektne dokumentacije na temelju koje su radovi izvedeni.

Tartufarska staništa dio su prirodne i gospodarske baštine Istre

Za istarske tartufare ovo pitanje nadilazi pojedinačni zahvat na vodotoku.

 Prirodna nalazišta tartufa važan su dio lokalnog gospodarstva, ali i tradicije po kojoj je Istra prepoznatljiva.

Iz Udruge podsjećaju da se takva staništa stvaraju tijekom dugih vremenskih razdoblja te da njihova produktivnost ovisi o složenim odnosima između tla, drveća, gljiva i drugih okolišnih čimbenika.

„Njihovo uništavanje ne može se nadoknaditi jednostavnom sadnjom novih stabala, jer je za uspostavu funkcionalnog i produktivnog tartufarskog staništa potrebno mnogo više od same prisutnosti drveća”, upozoravaju.

Zbog toga traže da se utvrdi stvarni opseg zahvata, provjeri jesu li radovi izvedeni u skladu s odobrenom dokumentacijom te ispita postoji li mogućnost obnove narušenog staništa.

Pritom posebno naglašavaju da njihovo protivljenje nije usmjereno protiv vodnogospodarskih radova, već protiv mogućeg nepotrebnog uništavanja prirodnih vrijednosti.

„Ne protivimo se uređenju i održavanju vodotoka. Protivimo se nepotrebnom uništavanju prirodnih vrijednosti koje se, uz odgovorno planiranje i izvođenje radova, mogu i moraju očuvati”, poručuju iz Udruge.

Tko će odgovarati ako se potvrdi šteta?

Nakon molbe članova Udruge tartufara „Istra” s tog područja, kao i zabrinutih građana koji upozoravaju na razmjere zahvata i moguće posljedice za prirodu, izašli smo na teren kako bismo se osobno uvjerili u stanje i dokumentirali zatečene prizore.

Tartufari upozoravaju da je riječ o području koje je godinama predstavljalo vrijedno i produktivno tartufarsko stanište, a za koje tvrde da je izvođenjem radova ozbiljno narušeno, pa čak i uništeno.

Od nadležnih institucija očekuju transparentne odgovore o razlozima, opsegu i načinu izvođenja radova.

Slučaj otvara niz pitanja na koja tek treba dobiti odgovore: tko je odobrio uklanjanje stabala, jesu li prije radova provedene potrebne okolišne provjere, je li se vodotok mogao urediti uz manje zadiranje u prirodu i tko bi trebao snositi odgovornost ako se potvrdi da je nastala šteta koja se mogla izbjeći.

Dok se ne utvrde sve okolnosti, ostaje otvoreno ključno pitanje – je li zaštita od poplava na ovom području zahtijevala upravo ovakav opseg zahvata ili je vrijedno tartufarsko stanište moglo biti sačuvano?