Sve više ljudi u Istri ostaje bez krova nad glavom: 'Beskućništvo raste, a odgovori institucija su prespori'

Iza slike Istre kao jedne od najrazvijenijih hrvatskih regija krije se sve ozbiljniji problem beskućništva. Broj ljudi kojima je potrebna pomoć raste, među njima je sve više umirovljenika, a postojeći smještajni kapaciteti više nisu dovoljni.

Ena Piglić
Ena Piglić

10 Listopad 2026 I 09:35

Sve više ljudi u Istri ostaje bez krova nad glavom: 'Beskućništvo raste, a odgovori institucija su prespori'
Photo: Dusko Marusic/PIXSELL

Iako se Istra često ističe kao jedna od najrazvijenijih hrvatskih regija, iza te slike krije se sve izraženiji problem beskućništva i siromaštva.

Broj osoba kojima je potrebna pomoć raste, postojeći smještajni kapaciteti postaju nedostatni, a među onima koji ostaju bez krova nad glavom sve je više starijih osoba i umirovljenika.

Povodom Svjetskog dana osoba u beskućništvu, koji se obilježava danas, 10. listopada, razgovarali smo s Varjom Bastiančić iz udruge Institut Pula, koja upozorava da se o ovom problemu nedovoljno govori, dok potrebe na terenu rastu iz godine u godinu.

„Beskućništvo i siromaštvo u našoj su županiji u porastu, a o tome premalo govorimo. Svi mi koji radimo s osobama koje žive u beskućništvu, siromaštvu ili neprimjerenim uvjetima vidimo sve veću potražnju za našim uslugama“, istaknula je Bastiančić.

Iako je Pula proteklih godina napravila značajan iskorak u osiguravanju pomoći osobama u beskućništvu, upozorava da postojeće usluge više nisu dovoljne za potrebe koje se svakodnevno povećavaju.

Poseban problem predstavlja činjenica da financiranje programa pomoći nije sustavno osigurano, već uvelike ovisi o prioritetima i političkoj volji pojedinih gradova, općina i županije.

Mnogi žive u kamperima, napuštenim objektima i prostorima bez vode i struje

Jedan od najvećih izazova predstavlja takozvano skriveno beskućništvo, odnosno situacije u kojima ljudi nemaju siguran i primjeren dom, ali nisu nužno vidljivi na ulicama.

Prema riječima Bastiančić, na području Istre brojne osobe žive u kamp-prikolicama, kamperima, napuštenim fortifikacijskim objektima i drugim neprimjerenim prostorima.

„Imamo jako puno ljudi koji žive po kampicama, u skvotovima, ali i u našem gradu, najvećem gradu u Istri, imamo ljude koji žive u napuštenim fortifikacijama i različitim prostorima. Imamo i ljude koji danas žive bez struje i vode“, upozorila je.

Institut Pula kroz svoj terenski rad pruža podršku i korisnicima na području sjeverozapadne Istre, od Bala do Momjana, gdje se također susreću s osobama koje žive u izrazito teškim uvjetima.

Bastiančić pritom naglašava da je važno razbiti predrasude prema osobama u beskućništvu.

Foto: IstraIN

Gubitak posla, raspad obitelji, razvod, financijske poteškoće i nemogućnost osiguravanja stanovanja samo su neki od razloga zbog kojih ljudi ostaju bez doma.

„Kada kažete beskućnik, prva asocijacija često su droga, alkohol ili kocka. Želim naglasiti da to zaista nije tako. Uzroci beskućništva višeslojni su i gotovo nikada ne postoji samo jedan razlog“, poručila je.

Prema njezinim riječima, među osobama u beskućništvu prevladavaju muškarci, koji čine približno 75 posto korisnika, dok je udio žena oko 25 posto.

Sve više umirovljenika i osoba starijih od 55 godina ostaje bez doma

Posebno zabrinjavajući trend istaknut je i na konferenciji Hrvatske mreže za beskućnike, na kojoj su sudjelovali predstavnici organizacija koje pružaju pomoć osobama u beskućništvu, kao i nadležnih ministarstava.

Kako je pojasnila Bastiančić, u odnosu na razdoblje prije desetak godina, kada su među korisnicima prihvatilišta i prenoćišta češće bile mlađe osobe, danas se bilježi izrazit porast broja osoba starijih od 55 godina.

Među njima je sve više umirovljenika koji zbog niskih primanja ne mogu podmirivati troškove stanovanja i osnovnih životnih potreba.

„Zbog svojih malih primanja, osobito kada govorimo o umirovljenicima, ljudi su prisiljeni birati između stanovanja i osnovnih životnih potreba te na kraju završavaju na ulici, u prenoćištima ili prihvatilištima. To je problem u cijeloj Hrvatskoj“, naglasila je.

Uz porast broja starijih korisnika, kao jedan od najvećih izazova izdvojeno je i mentalno zdravlje osoba u beskućništvu, koje zahtijeva dugoročnu i multidisciplinarnu stručnu podršku.

Istodobno, pružatelji usluga diljem Hrvatske suočavaju se s nedostatkom kapaciteta i poteškoćama u osiguravanju uvjeta potrebnih za proširenje djelatnosti.

„Razgovarala sam s kolegama iz cijele Hrvatske i svi imamo iste probleme. Svima nam kapaciteti pucaju po šavovima. Napravljeni su određeni pomaci, ali kao društvo i dalje kaskamo i presporo odgovaramo na potrebe“, upozorila je Bastiančić.

„Nitko nije završio na ulici zato što je to želio“

Govoreći o mogućim rješenjima, Bastiančić smatra da bi osiguravanje stanovanja moralo biti temelj svakog sustava podrške osobama u beskućništvu.

No, uz konkretne mjere institucija, ističe i važnost promjene društvenog odnosa prema ljudima koji su ostali bez doma.

„Nitko nije završio na ulici ili u siromaštvu zato što je to htio i izabrao. To je uvijek niz okolnosti koje su čovjeka dovele do beskućništva, koje je zapravo krajnji ishod nečije životne situacije“, poručila je.

Upozorava da se u današnjim okolnostima, obilježenima visokim troškovima života i stanovanja, u ozbiljnim financijskim poteškoćama može naći gotovo svatko.

Zato poziva građane da se suzdrže od osuđivanja i etiketiranja te da, u skladu sa svojim mogućnostima, podrže organizacije koje svakodnevno pomažu najugroženijima.

Poziv istarskim gradovima i općinama: Uključite se kako nitko ne bi ostao na ulici

Na kraju razgovora Bastiančić je zahvalila Gradu Puli, Gradu Rovinju, Istarskoj županiji i nadležnom ministarstvu na podršci radu Instituta Pula, naglasivši da bez njihove pomoći ne bi bilo moguće održavati postojeće usluge.

Istodobno je uputila poziv i ostalim istarskim gradovima i općinama da se aktivnije uključe u financiranje programa i proširenje smještajnih kapaciteta.

Naglasila je da Institut Pula raspolaže jedinim smještajnim kapacitetima na području Istre koji mogu odmah odgovoriti na potrebe osoba u beskućništvu.

„Pozivam sve gradove i općine da se uključe i sufinanciraju naš rad kako bismo mogli otvarati nove kapacitete i smjestiti veći broj ljudi, kako nitko ne bi morao ostati na cesti“, poručila je.

A njezina želja povodom Svjetskog dana osoba u beskućništvu jednostavna je, ali, kako i sama priznaje, u današnjim okolnostima možda zvuči utopijski.

„Voljela bih živjeti u gradu i društvu u kojem nitko neće spavati na ulici, u kojem će svatko imati krov nad glavom.“