'Hirošima, ljubavi moja' stiže na pulsku scenu: Judita Franković Brdar i Marko Kasalo u kultnoj priči Marguerite Duras

Judita Franković Brdar i Marko Kasalo donose na Malu scenu Istarskog narodnog kazališta jednu od najpoznatijih priča o ljubavi, sjećanju i traumama prošlosti.

Premijera predstave „Hirošima, ljubavi moja“, u režiji Rajne Racz, održat će se u četvrtak, 1. listopada, u 20 sati.

U Istarskom narodnom kazalištu u Puli u završnoj su fazi probe za novu predstavu „Hirošima, ljubavi moja“, nastalu prema kultnom scenariju francuske književnice Marguerite Duras za film Alaina Resnaisa „Hiroshima mon amour“ iz 1959. godine.

U glavnim ulogama nastupaju Judita Franković Brdar i Marko Kasalo, a režiju potpisuje Rajna Racz. Predstava je koprodukcija Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak i umjetničke organizacije Kuća Nahero.

Scenarij je s francuskog prevela Lucija Klarić, koja potpisuje dramaturgiju te zajedno s Rajnom Racz i dramatizaciju filmskog predloška.

Pulska premijera zakazana je za četvrtak, 1. listopada, u 20 sati na Maloj sceni INK-a, dok će reprize biti izvedene 2. i 3. listopada. Predstava potom odlazi u Sisak, gdje će premijerno biti izvedena 29. listopada u Kazalištu 21, a zagrebačka premijera slijedi 7. prosinca u Gradskom dramskom kazalištu Gavella.

Ljubavni susret koji otvara vrata prošlosti

„Hirošima, ljubavi moja“ poetska je predstava o ljubavi, sjećanju i nemogućnosti da se riječima obuhvati ono što nadilazi ljudsko iskustvo.

Radnja prati Francuskinju i Japanca koji se susreću u hotelskoj sobi u Hirošimi, dvanaest godina nakon atomske bombe. Njihova kratka ljubavna avantura postupno postaje prostor u kojem izranjaju potisnuta sjećanja, osobne traume i kolektivna povijest.

Granice između sadašnjosti i prošlosti počinju se brisati, baš kao i one između intimne ljubavne priče i povijesne katastrofe. U središtu ostaje pitanje što čovjek može zaboraviti, što ostaje zapisano u njemu i može li se od vlastite prošlosti uopće pobjeći.

Foto: Sara Pukanić Kasalo

Duras je u svom tekstu odustala od pokušaja dokumentarističke rekonstrukcije Hirošime. Katastrofu je umjesto toga smjestila u intimni prostor susreta dvoje ljudi, u njihov odnos i tijela koja nose tragove prošlosti.

Tim putem ide i redateljica Rajna Racz, gradeći kazališni prostor u kojem tijelo istodobno postaje mjesto sjećanja i zaborava. Predstava propituje kako se povijesne traume nastanjuju u čovjeku te mogu li ljubav, dodir i bliskost postati svojevrsni prostor otpora uništenju.

„Svijet se približio kontekstu koji otvara Hirošima“

Gotovo sedam desetljeća nakon nastanka filma, teme koje otvara „Hirošima, ljubavi moja“ ponovno dobivaju snažan suvremeni kontekst. Redateljica Rajna Racz istaknula je kako je upravo zbog aktualnih globalnih okolnosti rad na predstavi za autorski tim bio posebno intenzivan.

„Rad na ovom tekstu bio je jako izazovan i pomicao je u meni granice jer je ovaj, na prvi pogled, ljubavni poetski tekst, sve samo ne to. Danas se svijet toliko približio kontekstu koji otvara ‘Hirošima, ljubavi moja’ da, radeći ga, autorski tim osjeća jednu vrstu jeze i strahopoštovanja“, navela je Racz.

Predstava tako ne pokušava rekonstruirati prošlost, već kroz intimnu priču dvoje ljudi progovara o pitanju kako živjeti s iskustvima koja se čine nezamislivima i kako, unatoč njima, nastaviti voljeti.

Autorski tim uz Rajnu Racz i Luciju Klarić čine Marin Živković, koji potpisuje glazbu i oblikovanje zvuka, scenografkinja Ana Paulić, kostimografkinja Mirna Mihoković, oblikovatelj svjetla Elvis Butković te Ena Jagec, zadužena za scenski pokret.

Uz Živkovića, glazbu izvode Letizia Roce, Branko Sterpin, Matej Milošev i Filip Merčep.

Projekt je sufinanciran sredstvima Grada Pule, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Siska, Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova.