Judita Franković Brdar i Marko Kasalo pred pulskom publikom u snažnoj priči o ljubavi i sjećanju

Judita Franković Brdar i Marko Kasalo završavaju posljednje probe uoči premijere predstave „Hirošima, ljubavi moja“, koja će 1. listopada biti izvedena na Maloj sceni Istarskog narodnog kazališta u Puli.

Predstava u režiji Rajne Racz donosi snažnu priču o ljubavi, sjećanju, osobnim traumama i povijesti koju nije moguće ostaviti iza sebe.

Predstava nastaje prema istoimenom scenariju Marguerite Duras za kultni film Alaina Resnaisa „Hiroshima mon amour“ iz 1959. godine. Scenarij je s francuskog prevela Lucija Klarić, koja potpisuje dramaturgiju te, zajedno s redateljicom Rajnom Racz, dramatizaciju filmskog predloška.

Premijera će se održati u četvrtak, 1. listopada, u 20 sati na Maloj sceni INK-a Pula, dok su reprizne izvedbe na rasporedu 2. i 3. listopada. Nakon Pule predstava će 29. listopada premijerno biti izvedena u Kazalištu 21 u Sisku, a 12. studenoga i na zagrebačkoj Sceni Ribnjak.

„Hirošima, ljubavi moja“ poetska je predstava o ljubavi, sjećanju i nemogućnosti da se riječima izrazi ono što nadilazi ljudsko iskustvo.

Radnja prati Francuskinju i Japanca koji se susreću u hotelskoj sobi u Hirošimi, dvanaest godina nakon atomske bombe. Njihova kratka ljubavna avantura postupno postaje prostor u kojem izranjaju potisnuta sjećanja, osobne traume i kolektivna povijest.

Foto: Sara Pukanić Kasalo

Granice između sadašnjosti i prošlosti pritom se brišu, baš kao i one između intimne ljubavne priče i povijesne katastrofe. Marguerite Duras katastrofu ne pokušava rekonstruirati dokumentaristički, već je smješta u intimni odnos dvoje ljudi i u tijelo koje nosi tragove prošlosti.

Slijedeći takav pristup, Rajna Racz gradi poetsko kazalište u kojem tijelo postaje mjesto istodobnog sjećanja i zaborava. Predstava istražuje kako povijesne traume ostaju prisutne u čovjeku te mogu li ljubav, dodir i bliskost postati prostor otpora razaranju.

Redateljica ističe kako je rad na tekstu bio posebno izazovan upravo zbog suvremenog trenutka u kojem predstava nastaje.

„Danas se svijet toliko približio kontekstu koji otvara ‘Hirošima, ljubavi moja’, da – radeći ga – autorski tim osjeća jednu vrstu jeze i strahopoštovanja. Kako napraviti ovu predstavu kad Sat sudnjeg dana pokazuje 85 sekundi do ponoći, odnosno bliže je simboličkoj globalnoj katastrofi nego ikada prije. Nuklearna prijetnja ponovno je postala dijelom političkog jezika, vojnih strategija i svakodnevice“, navodi Racz u uvodnim napomenama.

Foto: Sara Pukanić Kasalo

Gotovo sedam desetljeća nakon nastanka filma, nova kazališna adaptacija priču ponovno stavlja u kontekst svijeta obilježenog ratovima i nuklearnim prijetnjama.

Umjesto rekonstrukcije prošlosti, predstava kroz intiman odnos svojih protagonista otvara pitanje kako živjeti s nezamislivim iskustvima i, unatoč njima, nastaviti voljeti.

Uz Juditu Franković Brdar i Marka Kasala te redateljicu Rajnu Racz i dramaturginju Luciju Klarić, na predstavi radi i brojni autorski tim.

Glazbu i oblikovanje zvuka potpisuje Marin Živković, scenografiju Ana Paulić, kostimografiju Mirna Mihoković, oblikovanje svjetla Elvis Butković, a scenski pokret Ena Jagec. Uz Živkovića, glazbu izvode Letizia Roce, Branko Sterpin, Matej Milošev i Filip Merčep.

Predstava nastaje u koprodukciji Istarskog narodnog kazališta Gradskog kazališta Pula, Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sisak i umjetničke organizacije Kuća Nahero, a projekt sufinanciraju Grad Pula, Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Sisak, Grad Zagreb i Zaklada Kultura Nova.