SVESTRANA MLADA POREČANKA Romina Legović uči djecu svirati harmoniku, a još je i fitness trenerica

Romina Legović mlada je porečanka iz Nove Vasi čijoj svestranosti teško da možemo razaznati kraj.

Ova 23-godišnjakinja najmlađa je učiteljica harmonike u Umjetničkoj školi Poreč, nedavno je završila studij na Akademiji za glazbu u Ljubljani, njeni učenici su osvojili "Oscara znanja" na državnom natjecanju, a uskoro ćete moći i vježbati s njom jer je završila tečaj za fitness trenericu.

Uz sve to, tijekom sezonskih mjeseci ona će vas provesti kroz Jamu Baredine, budući da je završila jezičnu gimnaziju u Puli i sada je turistički vodič na čak tri jezika - njemačkom, engleskom i talijanskom.

Kako to da si se odlučila baš za harmoniku?

Cijela moja obitelj voli svirati harmoniku. Mama i cijela njena strana - svi sviraju. Zatim se brat odlučio školovati baš za sviranje harmonike. Vidjela sam to kao veliku stvar i svidjelo mi se odmah. Išla sam u Osnovnu glazbenu školu, nakon toga uz jezičnu gimnaziju u glazbenu srednju školu i sada završila Akademiju u Ljubljani.

Balansirati dvije srednje škole bilo je dosta zahtjevno, no oduvijek volim imati puno posla! Nakon nastave u gimnaziji i ručka, brzo moraš biti u glazbenoj školi, vježbaš sviranje barem sat i pol do dva svakodnevno, a još sam u to vrijeme bila redovito na natjecanjima, što zahtjeva dodatne probe.

Ipak, za harmoniku sam se odlučila jer je samostalni instrument, može ići sama, a možeš ju ubaciti gdje god hoćeš, ne ovisi o drugim instrumentima poput flaute, violine i slično. Zabavna je i volim instrumente s tipkama, ali svaki instrument ima svoje čari.

Glazba uvijek u nama budi neke emocije, a svima bi preporučila da krenu nešto svirati jer sviranjem podižemo samopouzdanje, a kod djece osobito je odlično za razvoj motorike i pamćenja.

Harmonika nije više toliko popularni instrument danas?

Nije, ne. Na godini nas je u srednjoj školi bilo dvije, isto tako i na Akademiji. Svira se klasična glazba pretežito, a ponekad ubacimo nešto zabavno kako bi razbili monotoniju.

Kakvo ti je bilo iskustvo studiranja u Ljubljani?

Morala sam živjeti tamo jer sam stalno imala probe. Vježbala sam svirati sama i s orkestrom, predavala djeci u školi, a imala sam i pedagoške predmete, psihologiju, metodiku i slično. Za učiteljski smjer sam se odlučila jer me ispunjava prenošenje znanja drugima. Lijepo je malo svirati, malo to prenijeti djeci, a i rijetko tko može biti koncertist do svoje 65. godine života, na kraju uvijek moraš malo i predavati.

Ljubljana je bila lijepa za živjeti, ali uvijek je još ljepše vratiti se doma. Volim raditi s mlađom populacijom i vratiti se u školu u kojoj sam se i sama obrazovala.

Baš zbog toga što voliš prenositi znanje na druge, odlučila si se postati i fitness trenericom. Od kuda ta ljubav prema sportu i vježbanju?

Ne volim biti fokusirana samo na jedno područje! U tog studiranja sam shvatila da mi nedostaje nešto čime bi se bavila, osim glazbe. Krenula sam sama u teretanu, nisam baš još dobro poznavala grad i shvatila sam da tu mogu trenirati, bez da trčim negdje bezveze. Tu se rodila ljubav prema vježbanju, pružalo mi je zadovljstvo, počela sam učiti malo više o tome i odlučila da bi htjela i u tome biti malo ozbiljnije.

Puno me ljudi počelo pitati za savjete pa sam odlučila završiti tečaj za fitness instruktoricu u teretani, u Puli. Veliko mi zadovoljstvo pruža raditi s ljudima, isto kao u školi, a slično kao vodič u Baredinama. Volim životinje, prirodu i špilje i to radim već sedam godina preko sezone.

Koji su ti daljni ciljevi i planovi?

Moram do kraja završiti magisterij u Ljubljani kako bih mogla riješiti stručni ispit i zaposliti se za stalno u školi u Hrvatskoj. I dakako, uskoro počinje sezona pa ću se vratiti u Jamu Baredine koja je stvarno vrijedna posjeta, za sve one koji nisu bili - preporučujem posjet!

Ostavite komentar