Kako djeca s autizmom doživljavaju bol?

Autizam uključuje širok raspon neuroloških i senzoričkih razlika koje utječu na način na koji dijete doživljava, procesuira i izražava bol.

Razumijevanje neurološke podloge ovih razlika ključno je za pružanje učinkovite podrške. Djeca s autizmom često imaju atipičnu obradu somatosenzornih informacija, što uključuje signale koji prenose osjete boli.

Neuroznanstvena istraživanja ukazuju na sljedeće:

• neurotransmiterski sustavi, poput glutamata i GABA-e, koji su izrazito bitni za prijenos bolnih signala, često su neuravnoteženi kod djece s autizmom.
• studije funkcionalne magnetske rezonance (fMRI) pokazuju da djeca s autizmom imaju različitu aktivaciju u područjima mozga povezanima s boli, uključujući somatosenzorni korteks, insulu i anteriorni cingularni korteks. Ova područja mogu pokazivati pojačanu ili smanjenu aktivnost u odgovoru na bolne podražaje.
• uobičajena je „hiper ili hipokonekcija“ između moždanih regija. Slaba povezanost između somatosenzornog korteksa i limbičkog sustava može ograničiti sposobnost osobe da prepozna i emocionalno reagira na bol.

 

Kako djeca s autizmom doživljavaju bol?

Djeca s autizmom često doživljavaju bol drugačije nego njihovi vršnjaci. Ovo su tri najčešća načina na koja se različitosti u osjetljivosti prema boli manifestiraju kod djece s autizmom:

1. Hipersenzitivnost (pojačana osjetljivost)

Neka djeca s autizmom imaju izrazito osjetljiv senzorni sustav. Kod njih čak i blagi podražaji, koji bi za većinu osoba prošli nezapaženo, mogu izazvati intenzivnu bolnu reakciju. Primjerice, lagani pritisak ili manja ogrebotina mogu se doživjeti kao vrlo bolni. Ova pojačana osjetljivost često je povezana s hiperaktivnim senzorima u mozgu koji registriraju čak i male podražaje kao bolne.

2. Hiposenzitivnost (smanjena osjetljivost)

Suprotno tome, neka djeca s autizmom mogu imati smanjen osjet boli. Kod njih su ozbiljne ozljede, poput posjekotina ili prijeloma, ponekad jedva primjetne. Ova hiposenzitivnost posljedica je smanjene aktivnosti u moždanim regijama koje prepoznaju bol.

Kao rezultat toga, dijete može nastaviti s uobičajenim aktivnostima čak i u situacijama kada bi bol obično izazvala reakciju, što može biti zbunjujuće za roditelje. Ponekad se može dogoditi da dijete ima visoku temperaturu, ali pritom ne pokazuje nikakve neuobičajene promjene u ponašanju.

3. Smetnje u interpretaciji boli

Djeca s autizmom često imaju poteškoće u interpretaciji boli i izražavanju onoga što osjećaju. Iako mogu osjećati bol, ponekad ju ne mogu verbalizirati ili pokazati na uobičajene načine. To može značiti da dijete pokazuje znakove nelagode – plače, postaje iritabilno ili odbija jesti – ali ne ukazuje na izvor boli. U takvim situacijama, roditelji trebaju biti posebno pažljivi kako bi identificirali uzrok i pružili odgovarajuću podršku.

• Asistentica vrtićkog djeteta s autizmom Ivana iz Rovinja: Ovaj posao je predivan, ali plaće moraju rasti!

Praktični primjeri za prepoznavanje boli kod neverbalne djece

S obzirom na kompleksnu neurološku podlogu boli kod djece s autizmom, roditelji se moraju se osloniti na pažljivo promatranje promjena u ponašanju i fiziologiji djeteta. Evo nekoliko konkretnih primjera:

1. Promjene u obrascima ponašanja: ako dijete inače uživa u fizičkoj igri, a odjednom ju izbjegava, to može ukazivati na bol u mišićima ili zglobovima. Pojačano stereotipno ponašanje, poput ljuljanja ili grizenja ruku, može biti način na koji dijete pokušava regulirati bolne senzacije.

2. Specifični fizički znakovi: dijete može čvrsto držati dio tijela koji boli (npr. trbuh, glavu). Promjene u izrazu lica, poput žmirkanja očiju, stiskanja usana ili namrštenosti, često su prvi znak nelagode.

3. Promjene u fiziološkim funkcijama: neobjašnjive epizode znojenja, ubrzanog disanja ili povećanog broja otkucaja srca mogu ukazivati na bol, posebno kod djece s hiposenzitivnošću koja ne izražavaju bol ponašanjem. Nagla pojava problema sa spavanjem ili hranjenjem može biti rezultat nelagode ili boli.

Iako je svako dijete jedinstveno, znanstvena istraživanja i iskustva stručnjaka kao izvor boli kod djece s autizmom najčešće navode: zube i usnu šupljinu (od bolnog karijesa do bruksizma (škripanje zubima) koji je relativno čest kod djece s autizmom i može uzrokovati bol u čeljusti), glavobolje, probleme sa sinusima, probleme s probavnim sustavom, intolerancije ili alergijske reakcije na određene namirnice, kožu (kožne iritacije, ogrebotine, dodir odjeće može biti bolan).

• MAJKE OTVORILE DUŠU Vrtićkoj djeci s autizmom potrebni asistenti kojih u Istri nema dovoljno

Važne preporuke za roditelje:

1. Vodite dnevnik promjena u ponašanju, fiziologiji i rutini kako biste prepoznali obrasce povezane s boli.

2. Pružite djetetu priliku da koristi vizualne prikaze za izražavanje boli (npr. slike tijela ili skale boli s emotikonima).

3. Multidisciplinarni tim koji uključuje liječnike, edukacijske rehabilitatore, logopede i senzorne terapeute može pomoći u prepoznavanju i upravljanju boli kod djece s autizmom.Razgovarajte s njima.

Percepcija i izražavanje boli kod djece s autizmom rezultat su složenih neuroloških procesa i senzoričkih različitosti. Razumijevanje ovih temeljnih razlika ključno je za poboljšanje kvalitete njihova života.

Edukacija roditelja o važnosti promatranja ponašanja od presudne je važnosti, budući da djeca s autizmom često mogu pokazati reakcije na bol s odgodom. Nitko ne zaslužuje živjeti s boli koju ne može izraziti – naše razumijevanje i podrška mogu biti njihov glas i njihova utjeha.

Piše: dr.sc. Ana Skender, mag.edukacijske rehabilitacije, izvor: Mamin kutak