Asistentica vrtićkog djeteta s autizmom Ivana iz Rovinja: Ovaj posao je predivan, ali plaće moraju rasti!

IstraIN

25 Listopad 2024 I 11:13

Asistentica vrtićkog djeteta s autizmom Ivana iz Rovinja: Ovaj posao je predivan, ali plaće moraju rasti!

Objavili smo cijeli niz članka na temu već predugo aktualne teme manjka uvjeta za vrlo vrijedne asistente u vrtićima i školama za djecu s teškoćama u razvoju.

Oni i one su dječji oslonci, nužna potreba, najbolji prijatelji, a bez njih jednostavno ne mogu biti u vrtićima jer odgajatelji i odgajateljice imaju još 20-ak djece u grupi o kojima moraju brinuti.

Asistenti i asistentice su vrlo važni za djetetov razvoj i napredak te socijalnu komponentu u vrtićima i školama, a država ih zanemaruje, nisu dovoljno cijenjeni, a često nemaju ni Ugovor o radu, već djelu. Kome to odgovara? Zašto djeca s teškoćama u razvoju ne dobiju lakše baš sve što im je potrebno?

Razgovor o ovoj temi vodili smo s majkama djece s teškoćama, možete ga pročitati ovdje, majkom Mihaela s cerebralnom paralizom iz Rovinja - ovdje, anonimnim asistenticama iz Istre i još jednom majkom.

Ivana Krajcar Perković prva je asistentica koja je o ovoj temi odlučila progovoriti neanonimno. Ivana je hrabra asistentica iz Rovinja koja ima iskustva u ovom poslu i, bez obzira na uvjete, ne misli odustati od ovog posla.

Mnogi ne razmišljaju kao ona, suoče se s težinom posla, previše su emotivni i empatični, ili premalo, nisu zadovoljni uvjetima rada pa vrlo brzo odustanu. No, djeci je potrebna stabilnost, ne vole promjene, osobito djeca s autizmom i vrlo je važno privući kadar, ali i zadržati ga.

Kako ste se i kada odlučili raditi ovaj posao? Što ste očekivali, a što Vas je dočekalo?

Bila sam čistačica u talijanskom vrtiću u Rovinju, pa su me pitali želim li probati raditi kao asistentica. Rekla sam može - dobro je radno vrijeme, stignem kasnije biti majka, zašto ne probati? Volim djecu i imam neki poseban osjećaj za malo 'drugačiju' djecu.

Krenula sam raditi kao asistentica prije tri godine, bilo mi je zanimljivo i naučila sam dosta toga od odgajateljica i svaka im čast za ono što rade. Jako je teško naći asistenta i tako me susjeda pitala hoću li biti asistentica njenoj kćeri. Rado sam pristala, od ove godine sam u hrvatskom vrtiću. Prvih par dana je bilo teško, cijelo ljeto nije bila u vrtiću, djeca kuže promjenu asistenta, ali sada smo si super.

Lijepo mi je raditi ovaj posao i nadam se da ćemo sve više napredovati, a najljepše je kada je roditelj zadovoljan.

Ipak, na početku nije jednostavno jer nemaš nikakvu podršku, edukaciju, ništa. Trebalo bi biti više plaćeno, to je vrlo odgovoran posao, ne stigneš ići ni na toalet u ta četiri sata. Trebali bi svi biti više angažirani, i logopedi i psiholozi, cijeli sustav... Često imamo samo Ugovor o djelu, staž ne ide, plaćeno je po satu i premalo... To se stvarno mora promijeniti.

WhatsApp_Image_2024-10-24_at_13.41.43.jpeg

Što Vam je najteže u ovom poslu, a što Vas gura naprijed i stavlja osmijeh na lice?

Jako sam emotivna i prvih nekoliko dana sam nakon posla stalno plakala u autu. Povežeš se, ne znaš kako bi s djetetom kojeg još ne poznaješ, želiš pomoći, a ne znaš još kako... Potrebno je puno razgovora, i s njom, i s roditeljima i s bilo kim u vrtiću tko želi ili može pomoći.

Nadam se da će sve ići na bolje i da će nam se država probuditi. Sve je više djece s teškoćama u razvoju, a sve manje asistenata. Djeca su nam najbitnija. Navodno su prije postojale edukacije za asistente, a sada toga nema. Bace te u nepoznato. Ovaj posao bi trebao biti puno više cijenjen. Kao što su i odgajatelji i odgajateljice imali svoje prosvjede, i mi bismo trebali imati svoj prosvjed. No, malo nas je, i nitko se ne želi javno pobuniti.

No, stvarno te ispuni taj osjećaj kada vidiš da je dijete sretno i kada napreduje. Nema boljeg od toga!

Planirate li i dalje biti asistentica?

Kada dijete o kojem brine krene u školu, i ja bih voljela krenuti raditi u školi, no frizerka sam po struci pa mi je potrebna četverogodišnja škola. Ovu zimu bi voljela ići na tu dodatnu edukaciju i onda bi imala malo bolje uvjete u školi - prijavljen si i malo je bolje plaćeno.

Ne želim odustati! Ponekad volim pomagati više drugima nego sebi.

Nadam se da će i za druge asistente u budućnosti gradovi, županija i država osigurati bolje uvjete.

Ostavite komentar