Od traume do mudrosti: Kako se zaštititi i iscijeliti porođajnu traumu?

Iako je porod sveprisutan događaj u našim životima i mnoge žene rađaju pod geslom: „Kako su sve, tako ćeš i ti“, porođajna trauma je stvarna.

Žene koje su doživjele porođajnu traumu mogu se nositi s osjećajima srama, krivnje, tuge i teško se prilagođavati na majčinstvo što utječe i na dugoročnu dobrobit djeteta. Zato je važno znati kako porođajnu traumu prevenirati, ali i kako iscijeliti.

Faktori koji štite od porođajne traume

Adekvatna podrška na porodu (doula, partner, uspostava odnosa s medicinskim osobljem)

Osjećaj da medicinsko osoblje čuje, suosjeća i informira o postupcima
Naučiti kako ravnopravno komunicirati s medicinskim osobljem
Edukacija o porodu koja uključuje i emocionalnu pripremu
Naučiti kako postaviti granice i preispitati svoj odnos s autoritetom
Donositi informirane odluke tijekom poroda
Preuzimanje odgovornosti za vlastita prava i tjelesnu autonomiju
Raditi na svom stavu prema boli i naći odgovarajuće načine olakšanja boli
Priprema živčanog sustava za nepredvidivost i intenzitet

Porod ne mora biti savršen da bi bio osnažujući. Ono što je važno je da se žena na porodu osjeća poštovano, sigurno, podržano i da je donosila vlastite odluke, čak i u često nepredvidivim okolnostima poroda. Sustav u kojem žena rađa često zna biti nepodržavajući, no suradnja i dijalog s medicinskim osobljem su mogući i poželjni za zadovoljavajuće iskustvo poroda.

Bez obzira na to gdje i kako žena rađa, ona je ta koja vodi vlastiti porod i zato priprema i adekvatna podrška čine veliku razliku. Neki od načina na koji se žena može pripremiti za porod su trudnički tečajevi, razgovor s medicinskim osobljem, uz doulu koja će joj pružiti točne informacije te kontinuiranu emocionalnu i tjelesnu podršku.

Važno je da prije poroda žena radi na svom stavu prema boli i da na porod ide opremljena informacijama i resursima za koje zna da joj mogu pomoći da se lakše nosi s boli.

Također je važno da se educira o ulozi hormona u porodu i tome kako hormoni i njezino emocionalno stanje utječu na tijek poroda. S obzirom na to da je porod intenzivno tjelesno iskustvo, neizostavan dio pripreme mora biti i rad s tijelom, odnosno osvještavanje vlastitih potreba, želja, prava i učenje povjerenja u vlastito tijelo.

Što učiniti ako si doživjela porođajnu traumu?

Ako osjećaš da si doživjela porođajnu traumu, čak i ako je to bilo prije nekoliko godina ili ako je to bilo nedavno, znaj da nisi sama. Ponekad se unatoč svim pripremama mogu dogoditi situacije koje ostave duboke rane.

Koraci koje možeš poduzeti:

Ispričaj svoju porođajnu priču douli, psihoterapeutu, prijateljici: neke priče se moraju ispričati osobi koja će služiti kao svjedok tvoje priče i koja će te uistinu saslušati uz empatiju, bez osuđivanja, bez potrebe da tvoju priču mijenja, uz nježnu prisutnost i prihvaćanje. Ako te pričanje preplavljuje, daj si vremena i ispričaj svoju priču kad budeš spremna

Daj si dopuštenje da tuguješ i daj si vremena da zacijeliš onoliko koliko tebi treba, ne postoji rok u kojem moraš zacijeliti. Proces tugovanja nije linearan, nekada će ti se činiti da si odtugovala što si trebala, da bi se tuga vratila kao bumerang. To je u redu, dopusti si osjetiti

Potraži somatski orijentirane i trauma informirane terapeute. Ponekad razgovor o porođajnoj traumi može biti dovoljan, no ponekad je potrebno vratiti se svom tijelu, procesuirati „zaglavljene“ emocije i podržati tijelo nježno, kroz dodir i prisutnost

Pronađi resurse i podršku unutar svoje zajednice, obitelji i prijatelja. Krug ljudi oko tebe može ti pružiti praktičnu podršku i koregulaciju u vrijeme kad prolaziš kroz proces tugovanja, ako se osjećaš iscrpljeno, usamljeno ili ako ti treba fizička pomoć. U redu je tražiti pomoć, ne trebaš sve raditi sama, topla juha, zagrljaj, čuvanje djece, pomoć s kućanskim poslovima – uzmi prostor koji ti treba da se polako vratiš sebi

Daj si vremena da se povežeš s bebom. Ako si doživjela porođajnu traumu taj proces može potrajati dulje jer je tvoj živčani sustav preplavljen. U okolini ćeš najčešće čuti: „Čim sam vidjela svoju bebu, sve sam zaboravila i odmah sam se zaljubila“, ali to ne izgleda uvijek tako. Ljubav dolazi u različitim oblicima i dopusti da ona za tebe izgleda drugačije.

Iscjeljenje ne dolazi kroz snagu volje, već kroz prisutnost, nježnost i podršku. To što možeš sve sama, ne znači da moraš. Dopusti da tvoje iskustvo bude baš onakvo kakvo jest i polako pronađi put natrag sebi.

Skrivena mudrost porođajne traume

Koliko god bolna bila, trauma koju si doživjela na porodu može otkriti važne životne lekcije. Ako si na porodu doživjela da medicinsko osoblje ne obraća pozornost na tebe, možda si već ranije u životu doživjela da se osjećaš „nevidljivo“ i da ono što ti želiš nije važno.

Ako si doživjela intervencije koje nisu bile nužne, možda si negdje po putu zaboravila slušati svoje tijelo i postaviti granice. Ako je porod krenuo u smjeru koji nisi planirala i nisi se snašla, možda te tvoja potreba da držiš kontrolu kroz život sprječavala da vidiš za što si sve sposobna i kakvu snagu nosiš u sebi.

Trauma će te natjerati da se zapitaš gdje si bila utišana i kako možeš ponovno govoriti? Gdje si izgubila moć i kako ju možeš vratiti? Što u tebi traži poštovanje, priznavanje i iscjeljenje? Kada si izgubila povjerenje u svoje tijelo i kako se povezati natrag sa samom sobom?

Na putu iscjeljenja od traume koju si doživjela, možeš otkriti neočekivane darove i s tog puta izaći kao drugačija osoba – to je ono što se naziva posttraumatski rast. U istraživanju o porođajnoj traumi koje su provele Cheryl Tatano Beck i Sue Watson (1) jedna žena je opisala svoj posttraumatski rast ovim riječima: „Bila sam slomljena, a sada sam nesalomljiva.“  To je priča mnogih žena koje u iscjeljenju nakon traume pronalaze:

Svoju snagu i intuiciju
Sposobnost postavljanja granica
Novi kapacitet za ostvarenje ispunjavajućih odnosa
Dublju povezanost s tijelom i ženstvenošću
Poziv na transformaciju i osobni rast
Spiritualnost i povezanost s nečim većim od njih samih

Trauma ne nosi samo bol, već i putokaz prema iscjeljenju. U njezinom središtu nalazi se tihi poziv na povratak sebi. Iscjeljenje porođajne traume ne znači zaboraviti, već integrirati. Nositi sve dijelove sebe, i one stare i one nove, i stvarati nove puteve naprijed. I kako započneš iscjeljivati možda ćeš shvatiti da si rodila, ne samo bebu, već i novu verziju sebe. Ona je tu, pruža ti ruku kroz pukotine i čeka da ju prigrliš.

Ako si propustila prvi dio članka, možeš ga pročitati ovdje.

Beck, C. T., & Watson, S. (2016). Posttraumatic Growth After Birth Trauma: “I Was Broken, Now I Am Unbreakable”. MCN. The American journal of maternal child nursing, 41(5), 264–271. https://nursing.ceconnection.com/ovidfiles/00005721-201609000-00001.pdf

Piše: Antonia Erent Ondrušek, doula i somatic coach, izvor: Mamin kutak