Živjeti punim plućima s cerebralnom paralizom: Dominikova priča o hrabrosti i zajedništvu

Povodom Svjetskog dana cerebralne paralize, koji se svake godine obilježava 6. listopada, predsjednik Udruge cerebralne paralize Istarske županije Dominik Janović ističe važnu poruku – osobe s cerebralnom paralizom ne boluju, već žive sa stanjem koje ih ne definira, nego motivira da budu primjer drugima.

„Želio bih ovog dana podsjetiti da nitko ne boluje od cerebralne paralize, već se radi o stanju. Cerebralna paraliza nije bolest, nije nasljedna, već stanje koje je promjenjivo.

Netko može napredovati, ali i nazadovati. Upravo zato moramo govoriti o ljudima koji s tim stanjem žive, rade, voze auto, plaćaju stanarinu – kao i svi drugi. To je najbolji način da rušimo predrasude,“ poručuje Janović.

Cilj – samostalnost i ujedinjenje

Za Dominika i mnoge članove udruge, Svjetski dan cerebralne paralize nije samo datum u kalendaru, već poziv na zajedništvo i borbu za samostalnost.

„Mislim da bismo se mi koji imamo cerebralnu paralizu trebali ujediniti u tome da se borimo za svoje živote, da budemo što samostalniji i da budemo primjer drugima kako se nositi sa svojim stanjem,“ dodaje.

Udruga cerebralne paralize Istarske županije ovaj je važan dan obilježila izložbeno-donacijskim štandom u Pula City Mallu, gdje su građani mogli razgledati i podržati radove korisnika udruge – torbe, slike i druge kreacije nastale kroz likovne i glazbene radionice.

„Pozivam sve da nas posjete, da podrže naše korisnike i da vide koliko su kreativni i vrijedni. Bit ćemo tamo cijeli dan, od 11 do 20 sati,“ kaže Janović.

Foto: FB / Udruga cerebralne paralize Istarske županije

Izazovi – pristupačnost i manjak asistenata

Govoreći o svakodnevnim izazovima, Janović upozorava da osobe s cerebralnom paralizom u Istri, ali i u ostatku Hrvatske, i dalje nailaze na brojne prepreke – od fizičkih barijera do nedostatka stručne pomoći.

„Mnogi naši članovi teško dolaze do asistenata i fizioterapeuta, a to je izuzetno važno, pogotovo kod težih oblika cerebralne paralize. Ako osoba mjesec dana ne dobije terapiju, može doći do jakih bolova i grčeva. To nije samo problem Istre, to je problem cijele Hrvatske,“ pojašnjava.

Dodaje i da pristupačnost prostora i dalje ostaje velik izazov: „Za nekoga tko je u kolicima, jedna stepenica može biti kao zid koji ne može prijeći. O tome se mora govoriti otvoreno i sustavno.“

Snaga zajednice i zahvalnost

Janović se s ponosom prisjeća početaka udruge, osnovane 2005. godine, i posebno zahvaljuje bivšoj predsjednici Gordani Hosni i potpredsjednici Loreni Lazarić, koje su, kaže, „napravile čudo“.

„Zahvaljujući njima, danas smo udruga kojoj se obraćaju ne samo osobe s cerebralnom paralizom, nego i drugi s invaliditetom. Na to sam posebno ponosan,“ kaže.

Poruka za kraj – vrata su uvijek otvorena

Na kraju razgovora za Rovinj FM i IstraIN Janović je s osmijehom dodao i osobnu poruku:

„Moja želja povodom ovog dana je da ljudi nastave pratiti naše aktivnosti, da znaju kako su vrata naše udruge uvijek otvorena. Ako imate cerebralnu paralizu ili bilo kakvu nedoumicu, dođite – poslušat ćemo vas i pomoći koliko možemo.

Gdje god bili, u Istri, Zagrebu ili Zaboku – važno je da se ujedinimo. To je pravi duh ovog dana.“

Svjetski dan cerebralne paralize podsjeća da svaka osoba ima pravo na dostojanstven život, razumijevanje i priliku da ostvari svoj puni potencijal. A zahvaljujući ljudima poput Dominika Janovića, Istra ima snažan glas koji to svakodnevno dokazuje.