GOTOVO SVAKA KUĆA IMALA JE SVOJU „SARDELINU“: Njihove ruke mirisale su na ribu i sol, a njihove priče sada ponovno žive

Postoje priče koje nećemo pronaći na razglednicama Rovinja, iako su upravo one stvarale grad kakav danas poznajemo.

Jedna od njih pripada ženama koje su desetljećima svakoga jutra odlazile na posao u nekadašnju tvornicu Mirna, a nakon smjene vraćale se svojim obiteljima i nastavljale drugi dio radnog dana – onaj kod kuće.

Njima je posvećen novi autorski storytelling projekt „Sardeline – žene koje su hranile Rovinj“, koji je osmislila turistička vodičkinja Mina Puškarić.

Prva šetnja održat će se 13. rujna u 19.30 sati, sudjelovanje je besplatno i nije potrebna prethodna najava, a krenut će ispred Turističke zajednice Rovinj. 

Ideja je jednostavna, ali snažna – vratiti u kolektivno sjećanje grada žene čiji je rad desetljećima bio sastavni dio života Rovinja, ali čije su osobne priče rijetko dospijevale u prvi plan.

Jer kada se govori o ribarskoj prošlosti Rovinja, najčešće se govori o moru, barkama i ribarima. No nakon što bi riba stigla s mora, počinjao je jedan drugi posao. U njemu su važnu ulogu imale upravo žene.

Gotovo svaka obitelj imala je svoju „Sardelinu“

Generacije Rovinjki radile su u Mirni. Ustajale su rano, ostavljale djecu kod kuće i odlazile u tvornicu, gdje ih je čekao fizički zahtjevan i repetitivan posao. Radilo se brzo i precizno, a miris ribe i soli nije završavao izlaskom iz pogona – nosio se kući na rukama i odjeći.

Ipak, taj posao značio je mnogo više od same plaće.

Za brojne žene vlastita zarada donosila je veću samostalnost i mogućnost da ravnopravnije sudjeluju u životu svoje obitelji. Njome su se podizala djeca, financiralo školovanje, uređivali domovi i stvarala sigurnija budućnost.

Upravo zato priča o „Sardelinama“ nije samo industrijska ili ribarska povijest Rovinja. Ona je istodobno priča o društvenim promjenama i tihoj emancipaciji generacija žena.

Foto: Dusko Marusic/Pixsell

One nisu o ravnopravnosti govorile velikim riječima. Njihova promjena događala se svakodnevno – odlaskom na posao, vlastitom plaćom i činjenicom da su, uz tradicionalnu ulogu unutar obitelji, postajale i ekonomski samostalnije.

A nakon završetka smjene njihov rad najčešće nije završavao.

Kod kuće su ih čekala djeca, kuhanje, pranje, čišćenje i sve ono što je tada gotovo bez iznimke pripadalo ženama. Bio je to život između tvornice i doma, dvije smjene koje se nisu tako nazivale, ali su se svakodnevno odrađivale.

Priča o cijelom jednom Rovinju

Upravo taj širi kontekst Puškarić želi prenijeti novim projektom.

„Sardeline za mene nisu samo priča o ženama koje su radile u Mirni. To je priča o Rovinju, njegovim obiteljima, ženama, ribarima, radu, moru i vremenu koje je oblikovalo grad. Želim njihovim pričama vratiti mjesto koje zaslužuju i sačuvati ih za buduće generacije“, ističe autorica projekta Mina Puškarić.

Umjesto klasičnog nabrajanja godina, podataka i događaja, „Sardeline“ će povijest pokušati približiti kroz priče, sjećanja, ljude, zvukove i atmosferu nekadašnjeg Rovinja.

Šetnja će tako gradske ulice pretvoriti u pozornicu jedne gotovo zaboravljene svakodnevice – vremena u kojem su se život grada, ribarstvo, industrija i obitelj neprestano isprepletali.

I možda je upravo u tome najveća vrijednost projekta.

Foto: Rovinj FMMina Puškarić

Jer povijest Rovinja nisu stvarali samo ljudi čija su imena ostala zapisana u knjigama. Stvarale su je i tisuće običnih ljudi čiji se doprinos danas prepoznaje tek kada otvorimo stare obiteljske albume ili poslušamo priče naših roditelja, baka i djedova.

Među njima su bile i žene Mirne.

Njihova tvornica možda više nije dio svakodnevnog ritma grada kakav je nekada bio, ali trag koji su ostavile nije nestao. Ostao je u obiteljima koje su podizale, generacijama koje su školovale i Rovinju kojem su svojim radom pomogle da raste.

Zato će 13. rujna u 19.30 sati „Sardeline“ ponovno krenuti rovinjskim ulicama.

Ovoga puta ne prema svojoj smjeni, nego kako bi grad još jednom čuo njihovu priču.