Prije točno dvije godine nas je napustio svećenik i pisac Ante Močibob

Ante (Antun) Močibob bio je svećenik, pisac, urednik i publicist. Rođen je u Karojbi 14. lipnja 1937. godine, a preminuo je na današnji dan, 29. siječnja 2023. godine u Puli.

Osim njega, roditelji Anton i Elizabeta imali su dvije kćeri i tri sina. Osnovnu je školu polazio u rodnom mjestu, a u Pazinu gimnaziju, potom i bogosloviju, koju je pohađao i u Zagrebu te zakratko u Rimu.

Za svećenika je zaređen u Rimu, 10. listopada 1965. Službu u Porečko-pulskoj biskupiji počeo je 1966. kao vikar porečke župe, 1968. postaje vikarom pulske katedralne župe. U rujnu 1971. premješten je u župu sv. Agneze u Medulinu, od kuda je do 1989. upravljao i župom Pomer. Za bolesti tadašnjeg župnika Ivana Graha, 2006. i 2007. upravljao je i župama Ližnjan i Šišan.

Svoj zlatomisnički jubilej proslavio je 11. listopada 2015. u rodnoj Karojbi. Bio je prvi zlatomisnik Porečko-pulske biskupije čija je zlatna misa prenošena online (na mrežnoj stranici medulinske župe). Umirovljen je 2018. te je živio u Svećeničkom domu Betanija u Puli.

Tijekom njegove službe u Medulinu dvaput su popravljeni zvonici, temeljito je obnovljena crkva sv. Petra na Barbolanu, crkva Majke Božje na placi osposobljena je za redovitu upotrebu te je, kao i župna crkva sv. Agneze, obogaćena umjetničkim djelima. Općina Medulin proglasila ga je u lipnju 2018. svojim počasnim građaninom.

Močibob je bio urednik vjerskog informativnog lista Ladonja (1990.-92. i 1996.-2002.) te dugogodišnji glavni urednik kalendara-godišnjaka Istarska Danica. (2000.-02. i 2008.-2022.).

Sudjelovao je i u izdavanju časopisa za svećenike Naše zajedništvo: list pulskih župa / Zajednica svećenika grada Pule. Zastupljen je kao autor u zborniku radova Nastanak i razvitak Kršćanske sadašnjosti (Zagreb 2008.), knjizi Kako je lijepo biti svećenik: svjedočanstva radosti i nade... (priredio Vlado Čutura, Zagreb 2010.) te Monografiji općine Medulin (urednik Andrej Bader, Medulin 2013.). Pokrenuo je i uređivao mrežne stranice župe Medulin.

Aktivno se služio njemačkim, francuskim i talijanskim jezikom. S njemačkog je preveo i priredio hrvatsko izdanje knjižice Gertrude i Thomasa Sartoryja iz 1978. Weisung in Freude. Aus der jüdischen Überlieferung (Put u radost: životne mudrosti iz židovske predaje, Pazin 1984.).

Nakon pogibije Antuna Heka 2002. zamijenio ga je na dužnosti predsjednika Istarskog književnog društva Juraj Dobrila u Pazinu. Pokopan je na mjesnom groblju u Medulinu.