Ovdje nema rešetaka ni stražara – ovako izgleda život u kaznionici u Valturi

Kaznionica Valtura, jedina otvorena kaznena ustanova u Hrvatskoj, funkcionira od 1956. godine. Otvorene kaznionice (bez prisile i stroge kontrole) bile su odgovor na humanizaciju zatvorskog sustava, kakvu su poticali sudionici Konferencije UN-a u Ženevi 1955.

U sastavu Uprave za zatvorski sustav i probaciju pri Ministarstvu pravosuđa, Kaznionica Valtura raspolaže sa 716 hektara zemljišta, od čega je 440 hektara poljoprivrednih površina i tridesetak gospodarskih objekata.

Sve poljoprivredne površine koriste se svake godine za uzgoj i proizvodnju hrane za kaznionice u regiji.

Svi zatvorenici u Valturi uključeni su u sustav “Zajednica UZOR” (uspjeh, zajedništvo, odgovornost, rad), namijenjen onima koji poštuju kućni red i program izdržavanja kazne. Sustav omogućava otvoreni dijalog između stručnog osoblja i zatvorenika, bez straha od sankcija.

Zatvorenici sami pripremaju jelo i piće, imaju neograničen pristup telefonima i slobodno se kreću unutar zone bez ključeva, čuvara i pravosudnih policajaca. Osiguranje vrši dežurna služba – državni službenici civilnog statusa.

Valtura opskrbljuje ostale kaznionice u regiji mesom i povrćem. Izvodi se vlastita proizvodnja junetine i govedine; svinjetina i ženska junad zadržavaju se za reprodukciju. Odojci se nabavljaju iz Požege i tovljeni do konzumne težine.

Foto: Srećko Niketić/PIXSELL - IstraIN

Kako su nam otkrili u jednom prijašnjem intervju za naš portal, zatvorenici koji žele raditi primaju naknadu izračunatu kao 20% bruto osnovice za plaću državnog službenika pomnožene koeficijentom rada (0.5–1.0). Trideset posto isplaćenog iznosa ide na osobnu štednju, koju zatvorenici dobivaju po izlasku kao podršku u resocijalizaciji.

Zatvorenici već nakon mjesec dana mogu dobiti privilegiju odlaska u mjesto prebivališta na 72 do 120 sati mjesečno, uz dogovor s nadležnim institucijama.

Postoje četiri razine uspješnosti u programu izvršenja kazne; svaka razina donosi različite pogodnosti poput odmora i posjeta.

Samoodrživost kroz poljoprivredu, poticanje radnih navika i omogućavanje određenih sloboda zatvorenicima pridonose njihovoj uspješnijoj resocijalizaciji nakon izlaska na slobodu.

Ovakav pristup, jedinstven u Hrvatskoj, mogao bi poslužiti kao primjer kako zatvori mogu istovremeno čuvati sigurnost, ali i pripremati ljude za povratak u društvo.