Na brojnim plažama u Istri viđeno mnogo rebraša! Doznajemo sve o ovoj invazivnoj vrsti koja šteti ribarima

Čitatelji diljem Istre javljaju da u posljednje vrijeme viđaju rebraše u moru u velikim skupinama.

Rebraši se zadnjih par godina krajem ljeta pojavljuju u većim skupinama, pretežno uz zapadnu obalu Istre jer ih strujanje mora ondje zadržava.

Prisutni su tijekom cijele godine no u ovo vrijeme imaju najviše planktona koji im je glavna hrana. Kupačima smeta "ljigavi" osjećaj i želatinasta tijela koja podsjećaju na meduze no s obzirom na to da nemaju žarne stanice potpuno su bezopasne za ljude.

Da je riječ o izvazivnoj vrsti, koja pretežito šteti ribarima, objasnila nam je dr. sc. Daniela Marić Pfannkuchen, viša znanstvena suradnica u Centru za istraživanje mora Rovinj Instituta Ruđer Bošković.

„Važno je reći da rebraši nisu meduze. Oni pripadaju posve drugoj skupini životinja. Nemaju žarne stanice, ne mogu opeći kupače i zato nisu opasni za ljude. Umjesto pipaka s otrovnim žarnicama, imaju trepetljike kojima hvataju plankton,“ objašnjava znanstvenica.

Invazivna vrsta u Jadranu

Prvi put su zabilježeni u Jadranu prije otprilike 20 godina, a stalno su prisutni od 2016. „Došli su iz Atlantika, najvjerojatnije putem balastnih voda brodova.

U svom prirodnom okruženju imaju predatore, no u Jadranu ih gotovo nitko ne jede. Zato se ovdje razmnožavaju u velikim populacijama. Pritom im pogoduje i obilje planktona, kojim se hrane,“ kaže Marić Pfannkuchen.

Iako nisu opasni za kupače, posljedice njihova širenja osjećaju ribari i morski ekosustav.

Foto: FB / Centar za istraživanje mora

„Rebraši znaju stvarati probleme ribarima jer se zapliću u mreže i smanjuju ulov. Ali najveći problem je ono što ne vidimo odmah – oni se hrane planktonom, istom hranom kojom se hrani sitna plava riba i mnogi drugi organizmi.

Ako plankton pojedu rebraši, manje ga ostaje za ribu. Dugoročno, to može značiti ozbiljne promjene u cijelom hranidbenom lancu,“ upozorava znanstvenica.

„More se mijenja – a s njim i mi“

Na pitanje postoji li način da se rebraši uklone iz Jadrana, Marić Pfannkuchen odgovara: „Nažalost, ne. Oni su hermafroditi i mogu se razmnožiti sami, proizvodeći tisuće jaja. Čak i kad biste ih fizički pokušali ukloniti, oni se vrlo brzo regeneriraju. To je gotovo nemoguće kontrolirati. Mi moramo naučiti živjeti s njima.“

Kako bi se bolje razumio utjecaj invazivnih vrsta, znanstvenici iz Rovinja sudjeluju u međunarodnom projektu Aliena.

„Projekt prati različite unesene vrste u Jadranu i šire. Mi pratimo rebraše, kolege iz Italije i juga Hrvatske prate invazivne alge i rakove. Nažalost, sve je više takvih primjera – od plavog raka do ribe lava. Globalni pomorski promet i balastne vode glavni su mehanizam širenja,“ kaže Marić Pfannkuchen.

„Invazivne vrste nisu ništa novo, ali njihova prisutnost podsjetnik je da su mora i oceani ograničeni resursi. Svaka nova vrsta koja se raširi mijenja prirodnu ravnotežu. Možda posljedice nećemo vidjeti odmah, nego za deset, dvadeset ili pedeset godina. Ali promjene se događaju,“ zaključuje znanstvenica.