Zanat koji polako nestaje, ali u Kašteliru još kuca! Davor Deković više od 40 godina oživljava satove
U radnji DEKODA svaki sat dobiva jednaku pažnju – bilo da je riječ o obiteljskom nasljeđu, kolekcionarskom primjerku ili satu koji vlasniku znači nešto osobno.
U vremenu u kojem se satovi najčešće bacaju i zamjenjuju novima, a kazaljke sve češće ustupaju mjesto digitalnim brojevima, urarski zanat polako nestaje.
Nekad nezaobilazne urarske radionice danas su rijetkost, a majstori koji znaju udahnuti novi život mehaničkom satu mogu se nabrojati na prste jedne ruke.
Upravo zato naš put ovog vikenda vodi u Kaštelir, gdje urarstvo još uvijek živi – u maloj radionici Davora Dekovića, vlasnika urarskog obrta DEKODA.
Gospodin Deković dočekao nas je u svojoj radnji, okružen povećalima, sitnim alatima i satnim mehanizmima koji na prvi pogled djeluju nijemo, a zapravo pričaju bezbroj priča.
Već u prvim minutama razgovora postaje jasno kako urarstvo za njega nije samo posao, već životni poziv.
''Od kolekcionara starih ura postao sam majstor urar'', govori Deković, prisjećajući se svojih početaka.
Ljubav prema satovima rodila se još u djetinjstvu, a s godinama se pretvorila u ozbiljan zanat.
Foto: IstraIN
Dugo je godina vodio urarsku radnju u Bujama, da bi se prije nekoliko godina vratio u svoj rodni Kaštelir, gdje pod istim imenom – DEKODA – nastavlja rad i tradiciju.
S više od 40 godina iskustva, Davor Deković danas ponosno vodi svoju urarsku radionicu u nastojanju da očuva zanat koji polako izumire.
''Urarstvo je poseban i vrlo osjetljiv posao. Treba ga voljeti, imati volje i beskrajnog strpljenja, jer bavi se sitnim detaljima različitih tehničkih rješenja'', objašnjava.
Foto: IstraIN
U svijetu u kojem dominiraju kvarcni satovi i brza zamjena baterija, mehaničke ure postaju sve rjeđe.
''Danas se posao urara često svodi na zamjenu baterije, dok su mehanički satovi nažalost sve manje prisutni'', kaže Deković, dodajući kako su masovna proizvodnja i niska cijena gotovo uništile njihovu izradu. No upravo u tim mehaničkim satovima on vidi pravu umjetnost.
''Svaka mehanička ura je nečije umjetničko djelo. Iza svakog sata uvijek stoji priča iz prošlosti'', ističe.
Takvi satovi, kaže, nisu samo mjera vremena, već i svjedoci generacija, uspomena i životnih trenutaka.
Foto: IstraIN
Rad urara zahtijeva mnogo više od znanja – poseban urarski stol, minijaturni alat, dobra rasvjeta i stalna ulaganja u novu tehnologiju nužni su za opstanak u ovom poslu.
''To su velika ulaganja, a isplativost dolazi tek nakon godina rada.Zarada nije velika, ali ako se nešto voli i radi sa zadovoljstvom, svaki zanat je zlato'', iskreno priznaje.
Većinu vremena Deković provodi sjedeći za urarskim stolom, rješavajući delikatne kvarove, strpljivo i bez žurbe.
''Spremnost na istraživanje i pronalaženje kvara traži smirenost, radoznalost i ustrajnost. Tu leži pravo zadovoljstvo svakog urara“, kaže.
U radnji DEKODA svaki sat dobiva jednaku pažnju – bilo da je riječ o obiteljskom nasljeđu, kolekcionarskom primjerku ili satu koji vlasniku znači nešto osobno.
Od Davora Dekovića možete očekivati vrhunsku preciznost, ali i toplinu istarskog mentaliteta, onu rijetku kombinaciju stručnosti i ljudskosti.
U vremenu koje neumoljivo juri naprijed, urarska radionica u Kašteliru podsjetnik je da neke vrijednosti ne bi smjele nestati.
Dok postoje ljudi poput Davora Dekovića, mehaničko urarstvo – i priče koje ono čuva – još uvijek imaju svoje mjesto u vremenu!
Plavi rak potječe s atlantske obale Sjeverne Amerike, a u Sredozemno more stigao je prije nekoliko desetljeća, najvjerojatnije balastnim vodama teretnih brodova.
Žminj bilježi snažan rast broja novorođenih – prošle je godine rođeno 45 beba, čak 21 više nego godinu prije, čime se ova istarska općina svrstala na drugo mjesto u Hrvatskoj.
Za ugodnu večer u vrtu ne trebate velik prostor, novu garnituru ni savršeno uređenu okućnicu. Dovoljni su udobno mjesto za sjedenje, nešto jednostavno za pojesti i nekoliko detalja zbog kojih se nitko neće poželjeti vratiti u kuću nakon pola sata.
Usred kolovoza i turističke špice – „Zimmer frei“. Ograda dječjeg igrališta u Kukcima poslužila je kao oglasna ploča za slobodan smještaj, a prizor objavljen u grupi Porečke žalbe podsjetio je na neka stara turistička vremena.
Orkestar njeguje bogat repertoar koji obuhvaća djela klasične literature, filmsku, pop i rock glazbu, koračnice te originalne skladbe za puhačke orkestre.
Barban ovog vikenda slavi 330 godina od prvog zapisa o Trci na prstenac i 50 godina od njezine obnove. Uoči velikog jubileja razgovarali smo s načelnikom Andijem Kalčićem o programu, značaju Trke i očekivanjima.
Rovinjska batana „Regina“ ostvarila je odličan rezultat na 29. Krčkim jedrima. Posada Ennio, Elia i Gabriel Cherin osvojila je prvo mjesto među batanama te visoko četvrto mjesto u ukupnom poretku tradicijskih barki.
Prvi vlak iz Kanfanara stigao je u Rovinj 19. kolovoza 1876. godine. Pruga duga nešto više od 20 kilometara povezala je tadašnje snažno industrijsko središte sa željezničkom mrežom Monarhije, a posljednji je vlak njome prošao 1966. godine.
Završno izdanje „Enjoy & Explore Barban Tradition“ tako će još jednom na jednom mjestu okupiti domaće proizvode, običaje, povijest, glazbu i zabavu te zaključiti ovogodišnji ciklus manifestacije u Barbanu.