Godišnji dodatak stiže, ali pitanje ostaje: može li šest eura po godini staža popraviti mirovinsku stvarnost?

Eto nam i tog famoznog godišnjeg dodatka – stiže u petak, taman pred blagdane, kao svojevrsna čestitka države za više od 1,2 milijuna umirovljenika. Šest eura po godini staža zvuči uredno na papiru, gotovo matematički pravedno, ali u stvarnom životu teško je ne primijetiti koliko je ta računica skromna.

Jer 90, 180 ili 240 eura možda pokriju blagdanski stol, ali ne rješavaju ono zbog čega umirovljenici već godinama žive u stalnom grču – niske mirovine koje jedva prate rast cijena.

Istina, pozitivno je što se napokon odustalo od ad hoc jednokratnih dodataka i uveo sustav koji vrijedi za sve. To donosi predvidivost i barem osjećaj jednakosti. No, ostaje gorak okus jer se i dalje radi o “dodatku”, a ne o suštinskoj korekciji mirovina.

Država je u posljednjih nekoliko godina potrošila više od 800 milijuna eura na jednokratne isplate, a sada 217,5 milijuna eura – i sve to da bi se ublažio problem koji se uporno ne rješava u korijenu.

Godišnji dodatak tako ostaje ono što i jest: mala zakrpa na velikoj rupi.

Lijepa gesta, ali nedovoljna. Umirovljenici ne trebaju samo povremene blagdanske injekcije, nego mirovine od kojih se može dostojanstveno živjeti cijele godine, a ne preživljavati od dodatka do dodatka.