Mi kao da ne živimo u 2025. godini, nego u vremenu u kojem se prošlost neumorno koristi kao političko gorivo za nove podjele.
Prošlo je 30 godina od završetka rata, ali umjesto da gradimo budućnost, ponovno se vraćamo na pitanja tko je gdje bio i tko je kome što. Takva retorika ne dolazi slučajno, već onda kada ponestane argumenata za rješavanje stvarnih problema današnjice.
Posljednji primjer je izjava srbijanskog ministra informiranja i telekomunikacija Borisa Bratine, koja je s pravom izazvala oštre reakcije. Govoriti o „kazni“ Hrvatskoj i zazivati uzimanje teritorija nije politički stav, nego opasna provokacija.
To nije jezik pomirenja, već jezik prošlih stoljeća. Takve izjave ne služe ni Srbiji ni Hrvatskoj, već hrane ekstremizam i nepovjerenje. Reakcije hrvatskog državnog vrha bile su očekivane i nužne. No pitanje je zašto se ovakve teme uopće ponovno otvaraju.
Dok se političari nadmeću u povijesnim interpretacijama, obični ljudi i s jedne i s druge strane granice žive iste probleme.
A budućnost sigurno neće biti bolja ako je stalno taoc prošlosti.