Pula kroz stoljeće: Od brodogradilišta i kraljevske tvornice duhana do modernih korporacija

Desetljećima je pulsko brodogradilište bilo najveći poslodavac u hrvatskom dijelu Istre. Nakon njegove financijske propasti 2018. vodnjanski Infobip je postao supstitut za Uljanik u južnoj Istri promatramo li koja tvrtka broji najviše zaposlenih i ostvaruje najveće prihode.

Povijest se ponavlja jer se slično dogodilo s pulskim brodogradilištem jedno stoljeće ranije. Predstavnici vlasti su upozoreni na teško stanje i 1920. i 2018. kada su tijekom štrajka radnici brodogradilišta dali do znanja da su nužne promjene.

Događaj od prije 105 godina, koji je doveo do supstituta za pulsko brodogradilište, dogodio se u siječnju 1920. tijekom trajanja dvotjednog općeg štrajka zbog pritiska tršćanskog Vojnog suda na predsjednika Radničke komore Josipa Poduju. Novine su tada pisale da su arsenaloti u štrajku, a da Uprava zatvara Pomorski arsenal.

U siječnju te godine je talijanska vlast kopneni dio pulskog arsenala prepustila talijanskoj mornarici, a na otoku formirala novo brodogradilište Cantiere navale Scoglio olivi. Ono je postepeno smanjivalo proizvodnju i otpuštalo radnike. Nova vlast je definirala da je gradnja trgovačke i ratne flote privilegija talijanskih brodogradilišta s apeninskog poluotoka.

 

Istrapedia

Pulskim brodograditeljima je tada prepušteno rezanje starih plovila pa je tijekom 1932. zabilježeno rezanje čak njih sedam. I po tom pitanju povijest se ponavlja jer je tijekom čitave 2024. tvrtka Uljanik Brodogradnja 1856 izdala samo jednu objavu - da su od svibnja jedino rezalište na sjevernom Jadranu s dozvolom za trajno uništenje ribarskih plovila mase do 300 tona.

U 1920. nije postojala Infobipova platforma za razgovorna iskustva kupaca, a koja je donijela priliku za masovno zapošljavanje u južnoj Istri 2018. kada je propao Uljanik.

Stoga je stoljeće ranije talijanska vlast pokrenula Kraljevsku tvornicu duhana u Puli (La Regia Manifattura Tabacchi di Pola) s namjerom da se olakša kriza u koju je zapao najveći istarski grad nakon Prvog svjetskog rata. Prvi potez je učinio talijanski ministar financija svega 12 dana od završetka pulskog štrajka.

On je 7. veljače 1920. oglasio natječaj putem kojeg je zaposlio 400 radnica starosti između 17 i 22 godine. Tvornica je službeno osnovana dekretom kralja Viktora Emanuela III. Savojskog „po milosti Božjoj i volji Naroda“ dana 30. svibnja 1920. u impozantnoj zgradi bivše vojarne austrougarskog pješaštva (Infanteriecaserne) na Rivi, izgrađenoj 1878.

Danas su tamo smješteni: Gradska knjižnica i čitaonica Pula, Muzej suvremene umjetnosti Istre i stambeno-poslovna zgrada na Rivi.

Torinski fašist Adelchi Mariani bio je prvi direktor i ostao je na toj funkciji do 1927. te je pokrenuo i podružnicu pulske tvornice duhana u Zadru 1923., ali i gradnju novog djela tvornice duhana koji je dovršen početkom 1930-ih na pulskoj Rivi. U doba Jugoslavije, i kasnije Hrvatske, tamo je bila tvornica Arena trikotaža. 

Koliko je tvornica duhana bila značajna za Pulu ukazuje podatak da je svega dva tjedna prije izbijanja Velike depresije 1929. bilo zaposleno 1099 tabakina te još 191 muški kolega.

Dodatna radna snage bile su prodavačice duhana na kioscima gdje su radile mnoge udovice ili majke Talijana poginulih u Prvom svjetskom ratu. Među njima je bila i Maria Lazzari, majka pulskog iredentista Giovannija Griona po kojem je nazvan pulski nogometni klub koji se natjecao u talijanskoj nogometnoj ligi.

Natječaji za zapošljavanje stotine radnika objavljeni su i 1925. kada je otvoreno skladište za sortiranje duhana unutar zidina brodogradilišta, nekadašnje skladište pomorskog naoružanja austrijskog arsenala podno današnjeg hotela Veli Jože.

U tom prostoru bilo je više od pet milijuna tona duhana 1937., a pulski duhan se izvozio u srednjoeuropske zemlje, naročito u Poljsku.

Proizvodnja se nastavila, sve do 16. rujna 1947. kada je tvornicu definitivno zatvorila nova jugoslavenska vlast, svega dan otkako je preuzela Pulu od anglo-američke uprave. Inače, 68 godina kasnije će anglo-američka tvrtka preuzeti čitavu proizvodnju cigareta u Hrvatskoj.

Pulska tvornica duhana nije opstala, a zadarska je obustavila proizvodnju 1995. No, završna bitka za osvajanje hrvatskog tržišta cigareta vodila se upravo oko te neaktivne zadarske tvrke 1999.

 

IstraIN

Nakon što je 1998. Tvornica duhana Rovinj (TDR), najuspješnija istarska tvrtka 1990-ih, kupila jedinog hrvatskog konkurenta, Tvornicu duhana Zagreb, htjela je spriječiti početak rada inozemnog konkurenta, British American Tobaccoa (BAT), koji je već započeo ulagati u zadarsku tvornicu.

Prvo je TDR, kao monopolist, prekršio rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja jer je stjecao dionice zadarske tvornice bez da je obavijestio Agenciju. Stoga im je Agencija zabranila daljnje stjecanje.

Na Skupštini dioničara zadarske tvornice 1999. TDR je imao 23,32 % glasova, a BAT je (uz pomoć predstavnika Hrvatskog fonda za privatizaciju) donio odluku o povećanju svog udjela s 18,69 na 81 % tako što će BAT investirati milijune eura u Zadar.

No, TDR je sudskim putem uspio poništiti tu dokapitalizaciju tako što je pronašao sitnu grešku u tečajnim razlikama od svega 10,6 tisuća eura kod te višemilijunske uplate BAT-a.

TDR je nakon toga kupio tvrtku Duhan, jedinog preostalog neovisnog primarnog prerađivaču duhana, kako bi BAT-u onemogućio nabavljanje sirovine za proizvodnju cigareta i to upravo u trenutku kad je BAT s Duhanom započeo pregovore o otkupljivanju duhana za proizvodnju cigareta u Zadru.

Pravomoćnom presudom iz 2008. potvrđeno je rješenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja da je 1999. TDR spriječio pristup tržištu proizvodnje i prodaje duhanskih proizvoda BAT-u te je time narušio slobodno tržišno natjecanje zlouporabom monopolističkog položaja na tržištu.

Rezultat toga bio je da je BAT odustao od otvaranja obnovljene Tvornice duhana Zadar iako je ukupno uložio 35 milijuna eura, a proizvodnja je trebala započeti 2001.

BAT je prebacio moderni proizvodni pogon iz Zadra u Niš te potom od Rovinjaca (Adris grupe) kupio objedinjenu hrvatsku proizvodnju cigareta u Kanfanaru za 505 milijuna eura 2015. Bilo je to 100 godina nakon što je Kraljevina Italija ušla u Prvi svjetski rat, a završetkom istog otvorila tvornice duhana u Puli i Zadru.