Nekad i sad: Vojni rok se vraća u Hrvatsku 2026., 104 godine nakon što je to u Istri propisala Italija

Godine 2026. ponovno se vraća obvezno služenje vojnog roka u Republici Hrvatskoj za mladiće rođene 2007. Ta obveza je prvi put uvedena u demokratskoj Hrvatskoj u ožujku 1992. te suspendirana 1.I.2008.

U Sloveniji je prestalo obvezno služenje 2003., a u Italiji 1.I.2005. Na Apeninskom poluotoku krajem 2025. najavili su mogućnost ponovnog uvođenja vojne službe, ali na dobrovoljnoj bazi kako postoji u Sloveniji od 2003, piše Istrapedia.

Redovno višegodišnje služenje vojnog roka uvedeno je Istranima u vrijeme Francuskog Carstva i bio je osnova za novačenje Napoleonove Velike armije diljem Europe.

Takva praksa se nastavila tijekom austrijske vladavine. U doba Austro-Ugarske Monarhije bilo je uobičajeno da se u vojsku ili mornaricu kreće nakon navršene 18. godine života, ali bilo je i dobrovoljaca koji su ulazili prije svog regrutnog roka, sa 17 ili 16, pa čak i s 15 godina. To je opisao Mijo Mirković (Mate Balota) u Puna je Pula (1954.).

Naveo je kako su 1913. na red došli mladići rođeni 1895. Prve godine Velikog rata novačeni su rođeni 1896., a godine kada je Kraljevina Italija napala Austro-Ugarsku (1915.) u vojsku su pozvani oni rođeni 1897.

Svi su upućivani na bojišta nakon dva ili tri mjeseca obuke, a u nekim slučajevima i ranije. Mirković je objavio da je više od polovice regruta rođenih između 1895. i 1897. poginulo na bojištima, a velik dio preživjelih je bio osakaćen.

Godine 1916. mobilizirani mladići rođeni 1898.

Kasnije su, 1916., mobilizirani mladići rođeni 1898. (poput Mirkovića), iduće 1917. rođeni 1899., a posljednje godine rata (1918.) oni rođeni 1900. U carsku i kraljevsku vojsku ili mornaricu nisu regrutirani rođeni 1901. i kasnije, ali je Mirković zabilježio da su mnogi rođeni između 1902. i 1914. prerano umrli od bolesti u barakama, u izbjegličkim logorima tijekom Prvog svjetskog rata.

Punoljetni istarski mladići koji su 1916. i 1917. boravili s obiteljima u izbjegličkim kampovima, u unutrašnjosti monarhije, bili su pozvani na služenje vojske u novoformiranim marš-bataljunima u Radgoni (oni iz sjevernog dijela Istre) ili u Voitsbergu kod Graza (oni iz južne Istre).

Istrapedia

Koje su nacionalnosti bili vojnici koji su služili u tim pukovnijama? Mirković je napisao da su u regrutskim i rezervnim formacijama bili izmiješani Hrvati, Slovenci i Talijani s rezervnim časnicima pretežito Talijanima, s aktivnim časnicima pretežito Nijemcima i ponekim Slovencem, s dočasnicima u većini Slovencima.

Istrani rođeni 1901. i 1902. u vojsku su pozvani tek nakon što je okupirana Istra formalno anektirana Italiji. Bilo je to 2.I.1922. kada je Kraljevski lučki ured u Puli prvi put objavio poziv u mornaricu.

Koliko je poznato, regrutacija se redovito obavljala do rujna 1943., dok Italija nije kapitulirala. U ta dva desetljeća su mnogi istarski regruti bili upućivani u razne osvajačke ratove koje je pokretala fašistička talijanska Vlada tijekom i prije Drugog svjetskog rata.

Obvezno služenje vojnog roka se održavalo u Hrvatskoj i Sloveniji do proljeća 1991.

Jugoslavija je uspostavila redovan sustav regrutacije odmah po završetku rata i upućivala Istrane da služe u armiji ili mornarici od Triglava do Vardara. Zabilježeno je kako je jedan istarski ročnik poginuo u borbi.

Bio je to Branko Blečić u bitci protiv Bugojanske skupine 1972. Obvezno služenje vojnog roka se održavalo u Hrvatskoj i Sloveniji do proljeća 1991. kada su posljednji put u vojnu službu Jugoslavenske narodne armije (JNA) pozvani Istrani (rođeni 1972. i ranije) te su se našli u vrtlogu rata u Sloveniji ili u Hrvatskoj. Neki kao ročnici JNA, a drugi kao pripadnici novoformiranih nacionalnih postrojbi.

Slovenski mladići su pozvani u obvezno služenje vojnog roka u Slovensku vojsku od 1993, a oni iz Hrvatske u Hrvatsku vojsku od 1992. Ovi potonji su do kraja 1995. bili upućivani na bojišta protiv raznih okupatorskih vojski koje su se nazivale jugoslavenska ili srpska.