„Moja osveta je – oprost“: Na današnji dan rođen je blaženi Miroslav Bulešić, istarski mučenik kojeg nisu uspjeli slomit

Na današnji dan, 13. svibnja 1920. godine, u malom istarskom selu Čabrunići rođen je blaženi Miroslav Bulešić, čovjek čiji je život postao simbol vjere, hrabrosti i nepokolebljivosti u jednom od najtežih razdoblja istarske povijesti.

Iako je živio svega 27 godina, ostavio je trag koji ni desetljeća kasnije nije izblijedio. Njegove riječi „Moja osveta je – oprost“ i danas se prenose među vjernicima diljem Istre, ali i puno šire.

Osnovnu školu pohađao je u Juršićima, a već kao dječak osjetio je snažan poziv prema svećeništvu. Sa samo deset godina odlazi na školovanje u sjemenište u Kopru, gdje se isticao marljivošću, ozbiljnošću i dubokom vjerom. Nakon mature njegov ga biskup šalje na daljnji studij u Rim, tadašnje središte katoličkog svijeta.

U Vječnom gradu boravio je od 1939. do 1943. godine. Studirao je filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijani, a upravo ondje duhovno sazrijeva u vremenu Drugog svjetskog rata. U Rimu je svjedočio velikim povijesnim događajima, a posebno ga je obilježilo sudjelovanje u posveti svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu u bazilici svetog Petra 1942. godine.

Iako je mogao ostati u Italiji i izbjeći ratnu neizvjesnost, Bulešić se vraća u Istru. Za svećenika je zaređen 11. travnja 1943. godine u Svetvinčenat.

Njegova prva služba bila je u Baderni, gdje je tijekom ratnih godina pomagao ljudima bez obzira na nacionalnost ili političku pripadnost. U Istri su tada djelovali partizani, Nijemci i fašisti, no Bulešić je ostao dosljedan svojoj misiji.

„Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu“, govorio je.

 

Foto: Arhiva

Takav stav donosio mu je sve više prijetnji. U svom dnevniku zapisivao je kako je spreman dati život za Boga i narod, ali nikada nije pokazivao strah. Štoviše, pisao je: „Ne bojim se mučeništva, već ga žudim.“

Nakon rata dolazi u Kanfanar, gdje postaje omiljeni župnik. Crkve su ponovno bile pune, okupljao je mlade, poticao molitvu i duhovnu obnovu. Upravo zbog velikog utjecaja među ljudima postao je trn u oku tadašnjim komunističkim vlastima.

Svjedoci su kasnije pričali kako su lokalni komunisti govorili: „Dok je ovaj živ, narod neće ići za nama.“ Savjetovali su mu da ode u Italiju, upozoravali ga da mu prijeti smrt, no on je odbijao otići.

„Ovdje treba ostati“, odgovarao je.

Godine 1946. odlazi u Pazin, gdje postaje podravnatelj sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla. Ondje nastavlja braniti slobodu vjere i prava Crkve u vremenu sve jačih političkih pritisaka.

 

Foto: Arhiva

Svoj kraj kao da je naslućivao. Sve češće je govorio o mučeništvu, a sjemeništarcima je znao reći: „Biti svećenik znači – biti mučenik.“

Kobni događaji dogodili su se u kolovozu 1947. godine. Tijekom krizme u Lanišće napetosti su kulminirale. Dan ranije u Buzetu svojim je tijelom branio Svetohranište od nasilnika koji su pokušali prekinuti obred.

Na pitanje boji li se otići u Lanišće, mirno je odgovorio: „Samo jedanput će se umrijeti.“

Dan kasnije, 24. kolovoza 1947., nakon krizme, skupina napadača upala je u župni ured u Lanišću. Miroslav Bulešić ubijen je ubodima noža u grlo. Prema svjedočanstvima, posljednje riječi bile su mu: „Isuse, primi dušu moju!“

 

Foto: Arhiva

Njegova smrt potresla je cijelu Istru. Tadašnje vlasti nisu dopustile da bude pokopan u rodnom kraju, već je sahranjen u Lanišću. Tek 1958. njegovi su posmrtni ostaci preneseni u rodnu župu, a danas počivaju u crkvi u Svetvinčentu.

Crkva je desetljećima prikupljala svjedočanstva o njegovu životu i mučeništvu. Proces beatifikacije trajao je godinama, a 2013. godine papa Benedikt XVI. odobrio je njegovo proglašenje blaženim.

Svečanost beatifikacije održana je u pulskoj Areni pred desecima tisuća vjernika, a Miroslav Bulešić i danas ostaje jedan od najvažnijih simbola vjere, hrabrosti i oprosta u modernoj povijesti Istre.