'DO SITA MI JE MORA' Pomorac koji je 40 godina plovio svijetom danas ne bi mijenjao Istru ni za Floridu

Nakon gotovo 40 godina provedenih na moru, pomorac Žoel Glušić odlučio je zauvijek spustiti sidro.

Karijera ga je vodila od brodova nekadašnje Jugolinije, preko tankera, teretnih brodova i kruzera, pa sve do Miamija, gdje je posljednjih godina radio na brodskim projektima. Danas je ponovno u Istri, na obiteljskoj djedovini, i kaže da mu more više nimalo ne nedostaje.

Iako je tijekom karijere oplovio gotovo cijeli svijet, od Australije do Aljaske, danas ne skriva da je završio jedno veliko životno poglavlje.

"Do sita. Ne treba mi više. Nema mjesta gdje nisam bio. Prošao sam cijeli svijet", kaže Glušić.

Po struci je strojar, a pomorsku je karijeru započeo na brodovima Jugolinije. Tijekom godina radio je na različitim vrstama plovila, među kojima su bili tankeri, teretni brodovi i kruzeri, uključujući i brodove izgrađene u pulskom brodogradilištu.

Kada je razmišljao o završetku plovidbe, ponuđen mu je posao na putničkim brodovima, gdje je ostao gotovo dva desetljeća.

Na kruzerima je obavljao različite dužnosti – od časnika stroja do hotel inženjera, zaduženog za tehničke sustave poput bazena, jacuzzija i kuhinja. Kasnije se ponovno vratio radu u strojarnici, a posljednjih 13 godina karijere proveo je u Miamiju, radeći na razvoju i realizaciji brodskih projekata.

Unatoč životu u Sjedinjenim Američkim Državama, kaže kako mu nijedno mjesto nije priraslo srcu poput rodnog kraja.

"Nema toga što može biti bolje od Gore Glušića i naše Istre. Florida nije ni blizu", poručuje.

Gledajući unatrag, smatra da se pomorski poziv tijekom desetljeća značajno promijenio. Nekada je, kaže, među pomorcima bilo više zajedništva, a posao se učio kroz praksu i iskustvo. Danas su brodovi tehnološki napredniji, pravila stroža, a odgovornost i opseg posla znatno veći.

Tijekom karijere doživio je i brojne izazove, među kojima posebno izdvaja snažnu oluju na pomorskoj ruti između Kine, Singapura i Japana. U nevremenu koje je trajalo tri dana otkazali su radar i dio brodske opreme, a iskustvo je na mnoge članove posade ostavilo toliko snažan dojam da se neki nakon toga više nikada nisu vratili na more.

Posljednjih dvadesetak godina proveo je uglavnom na kruzerima, gdje su uvjeti plovidbe bili znatno mirniji nego na teretnim brodovima.

Na pitanje bi li mladima preporučio pomorsku karijeru, isprva odgovara da ne bi, smatrajući kako današnji pomorci više nemaju priliku upoznati svijet na način na koji je to mogla njegova generacija. Ipak, na kraju zaključuje da svatko treba pokušati i sam donijeti odluku.

"Neka probaju navigavati, a poslije će se lako iskrcati."

Danas, nakon života provedenog na svim svjetskim morima, najveće zadovoljstvo pronalazi u miru svoje istarske djedovine. Mjesto s kojeg je nekad krenuo u svijet ponovno je postalo njegova posljednja i, kako kaže, najdraža luka.