Radojčić: 'Umjesto razvoja gospodarstva, Vlada nudi resorte i golf igrališta'

Saborska zastupnica Možemo! Dušica Radojčić upozorila je tijekom saborske rasprave o Strategiji upravljanja državnom imovinom da Vlada umjesto stvarne razvojne politike ponovno nudi model koji državnu imovinu na obali promatra gotovo isključivo kao prostor za nove turističke projekte.

"Državna imovina treba biti pokretač razvoja, ali razvoja koji stvara otpornu ekonomiju, kvalitetna radna mjesta i veću kvalitetu života građana.

Ova Strategija pokazuje upravo suprotno – Hrvatska državnom imovinom upravlja kao da joj je jedina razvojna politika turizam", poručila je Radojčić.

Četvrtina strateških nekretnina nalazi se u Istri

Radojčić upozorava na netočnost tvrdnje Vlade o ravnomjernoj regionalnoj raspodjeli državnih strateških projekata.

Od 32 nekretnine koje je Vlada proglasila strateškima, čak osam nalazi se u Istarskoj županiji, odnosno četvrtina svih strateških lokacija u Hrvatskoj. Čak 80 posto svih strateških nekretnina nalazi upravo u jadranskim županijama. 

Četiri lokacije nalaze se u Puli - Muzil, Saccorgiana, Hidrobaza i Fort Valmarin Bradamante i dvije u bližoj okolici -  u Peroju i Medulinu.

"To nije ravnomjeran regionalni razvoj. To pokazuje da država nema jasnu strategiju razvoja Hrvatske, pa se ponovno oslanja gotovo isključivo na turističku eksploataciju najvrjednijih dijelova obale. Nekretnine se planiraju aktivirati prodajom, najmom i pravom građenja.

Direktor Brijuni rivijere izjavio je da  je postignut dogovor da se za projekte produži pravo građenja s prvotno planiranih 50 na čak 99 godina. Protiv tako dugih koncesija i prava građenja izjasnili su se mnogi hrvatski stručnjaci, navodeći da se zapravio radi o dobivanju zemljišta u trajno vlasništvo.” 

Pula kao primjer zastarjele razvojne politike

Radojčić je istaknula da se u Puli ponovno planiraju isti projekti koji se ponavljaju već gotovo dva desetljeća iako su se razvojne okolnosti u međuvremenu potpuno promijenile.

"U Puli danas već osjećamo posljedice prekomjerne turistifikacije. Promet je preopterećen, infrastruktura je pod pritiskom, suočavamo se s problemima vodoopskrbe, gospodarenja otpadom i sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena.

Unatoč tome, država i dalje planira tisuće novih turističkih kreveta, kao da se ništa nije dogodilo, te nimalo ne brine za prihvatni kapacitet lokacija.  Zato se postavlja pitanje ne samo društvenih i okolišnih, već i ekonomskih učinaka modela raspolaganja najvažnijim pulskim prostornim resursima koje nudi ova Strategija."

Podsjetila je da Strategija nije popraćena ozbiljnom evaluacijom prethodnih strategija upravljanja državnom imovinom, iako brojni projekti već desetljećima nisu ostvareni.

"Kad dvadeset godina ponavljate iste projekte, a rezultata nema, problem nije u prostoru nego u politici. Ponavljanjem istih koraka ne može se očekivati drugačiji rezultat."

Umjesto industrije i znanja – golf i resorti

Radojčić smatra da Strategija najbolje pokazuje potpuni izostanak razvojne vizije države.

"Dok Vlada brodogradnju i Uljanik ne smatra strateškim nacionalnim interesom, strateškima proglašava golf igrališta, turističke resorte i zabavne parkove. To jasno pokazuje da Hrvatska nema industrijsku politiku nego turističku politiku."

Dodala je kako se javni resursi ne smiju koristiti isključivo za povećanje turističkih kapaciteta, nego za razvoj gospodarstva koje će biti otpornije na buduće krize.

Državna imovina mora služiti građanima

Možemo! smatra da najvrjedniji državni prostori, osobito na obali, trebaju biti iskorišteni za sadržaje koji stvarno nedostaju lokalnim zajednicama – priuštivo stanovanje, poduzetničke zone koje stvaraju kvalitetna radna mjestas, port i rekreaciju, kulturne i obrazovne sadržaje, istraživačke i razvojne centre, proizvodne djelatnosti više dodane vrijednosti.

"Država ne bi smjela procjenjivati vrijednost svojih nekretnina samo prema tome koliko turističkih kreveta na njima može izgraditi privatni investitor.

Financijska korist države od aktivacije prodajom ili stoljetnim pravom građenja ne bi smjela biti presudni kriterij za raspolaganje vrijednim državnim nekretninama.

Vrijednost javne imovine mjeri se i time koliko doprinosi kvaliteti života građana, otpornosti gospodarstva, regionalnom razvoju i očuvanju prostora za buduće generacije."

Zaključila je kako Hrvatskoj treba nova politika upravljanja državnom imovinom koja će napustiti model turističke monokulture i javne resurse koristiti za razvoj raznolikog, otpornog i održivog gospodarstva, a ne za daljnju rasprodaju najvrjednijih dijelova hrvatske obale.