U Muzeju grada Rovinja u tjednu za nama održana je radionica posvećena odabranim primjerima drvene skulpture i drvenih oltara s područja Rovinja i Rovinjštine.
Vlasta Zajec iz Instituta za povijest umjetnosti rekla je kako su drveni oltari zanemareni dio naše povijesne baštine. U prvi plan došli su oltari i skulpture od kamena i mramora, a oni drveni pali su u sjenu.
Iz skladišta rovinjskog muzeja drveni su primjerci izvučeni baš za ovu prigodu i ponovno su ugledali svjetlo dana te se mogu razgledati u sljedećih mjesec dana na drugom katu.
Rovinjski dogradonačelnik, ujedno i povjesničar Marino Budicin tom je prilikom otkrio nekoliko manje ili više nepoznatih detalja o gradu u kojem živimo.
„Rovinj ima bogato sakralno blago, a ono je nekada bilo i bogatije, obzirom da je drvo trošnije od kamena vremenom se je uništilo“, rekao je Budicin. „Rovinj i njegova polja imala su u jednom trenutku čak 56 aktivnih manjih ili većih crkva ili kapelica, a sve su one imale drvene oltare i ostali inventar. Urušavanjem crkvi i zadnjih dva stoljeća kada su one rušene to drveno bogatstvo uglavnom nije očuvano. Prema starinama građani tada još nisu imali zaštitnički odnos, a nisu još postojale institucije koje su se time bavile“, rekao je Budicin.
„Mi možda nismo imali liturgijski inventar velikih majstora, ali imali smo puno drvenih predmeta koje su za Rovinj pribavile bratovštine, a to je možda bio i direktan proizvod lokalnih majstora što je za nas puno vrijednije“, ispričao je Budicin.
Govoreći o drvenim skulpturama vrijedi reći kako je i današnji kip Svete Eufemije postavljen 1758. godine na mjestu drvenog kipa u kojeg je udario grom i njegova sanacija nije bila moguća.
„U stoljećima od 15. do 19. Rovinj je glasio kao jedan od najnapučenijih gradova u Istri i na Jadranu“, rekao je Budicin, a veliki broj stanovnika među kojima su gotovo 100 posto njih bili vjernici praktikanti zahtjevalo je veliki broj crkvi i kapelica koje su su i same obitelji gradile na periferiji i u poljima.