Mladi i perspektivan glazbenik, Vinko Ćemeraš, rodom iz Čapljine prošle je godine odnio pobjedu u HRT-ovom tv showu The Voice, da bi već ove godine osvojio diskografsku nagradu Porin za svoj debitantski album „Na putu“ u kategoriji najboljeg albuma rock glazbe.
Sa svojim bendom 27. lipnja stiže na svoj prvi pulski koncert. Svirka će biti na Kaštelu, a uoči koncerta porazgovarali smo s ovim dvadesetsedmogodišnjakom koji je javnost svojim vokalnim sposobnostima impresionirao već na samoj blind audiciji.
Zanimljivo, na show se prijavio i u prvoj sezoni no tada nije ni prošao audiciju.
Koliko je The Voice promijenio tvoj život? Je li ti uspjeh donio samo dobre stvari ili je ipak doveo i do toga da se nekim sadržajima svog nekadašnjeg života ne možeš posvetiti koliko i prije?
Lagao bih kada bih rekao da se nije ništa promijenilo. Mnoge prilike su došle o kojima sam mogao samo sanjati, a s tim prilikama i dosta ostvarenih snova.
Gledam na to da mi je donio samo dobre stvari i zasad je sve super. Radim, a uz to imam priliku često biti kod kuće, tako da... neka se samo nastavi ovako.
Jesi li prilikom audicije mogao zamisliti kako ćeš za samo godinu dana primati nagradu Porin istu večer kada i, primjerice, članica žirija The Voicea, Vanna?
Nikako! Baš sada kada mislim na to vrijeme ne mogu vjerovati što se sve izdogađalo. Ali znam da mi je od prve audicije cilj bio raditi nešto autorsko kada se ugase svjetla tog showa. Još uvijek sam pod dojmom te večeri i osvajanja Porina i pod dojmom da sam imao čast biti među velikanima hrvatske glazbe i nekim mojim uzorima. Nadam se da ću imati barem još jednu priliku biti s njima.
Što je uslijedilo nakon The Voicea? Je li se uopće stiglo išta odraditi od planiranih svirki i promocije albuma tijekom pandemije?
Svi znamo da je par dana po završetku The Voicea nastupio lockdown i tu su nam svi planirani koncerti za iduća tri mjeseca otkazani.
No, to nam je pružilo dosta vremena da radimo na albumu. Radili smo, uživali i objavili album krajem listopada prošle godine. Nažalost, album tada nije imao koncertnu promociju kakvu zaslužuje, ali tko čeka taj i dočeka.
Prošlog mjeseca album „Na putu“ predstavljen je u Tvornici kulture u Zagrebu gdje je bilo nezaboravno! Sada već imam neki osjećaj da se vraća staro vrijeme, bar što se tiče ovog ljeta. Dosta koncerata je dogovoreno, slijedi koncert za vikend u Slatini te nakon toga koncert u Puli na Kaštelu koji jedva čekamo. “Na putu“ će izgleda stvarno biti na putu ovog ljeta.
Radiš s bendom Talvi Tuuli. Molit ću te da nam malo predstaviš bend.
Da, Talvi Tuuli je poseban krug ljudi. Čine ga: Pava Ćorić na klavijaturama, Mateo Nikše na električnoj gitari, Mile Nikše na bubnjevima i Jakov Ramničer na bass gitari.
Album „Na putu“ projekt je na kojem je surađivao veliki autorski tim koji čine respektabilna imena hrvatske glazbene scene, pa te molim da nam kažeš ponešto i o svim suradnjama, ali i o stvaranju dviju potpuno tvojih autorskih skladbi.
Nisam mogao vjerovati da će na prvom albumu biti takvih velikih imena. Od Srđana Sekulovića Skansija, Aljoše Šerića, Davora Gopca, Gine Damjanović i svih glazbenika s The Voicea koji su odsvirali „Pelin i med“.
Sve je to krenulo od mog tima: Lidije, Gopca, Skansija i Gine - to je fantastična četvorka zbog koje sam ja danas ovdje.
„Samo da ti si tu“, to je prava bendovska stvar, nju obožavamo radi toga. Mateo Nikše je napisao tekst, ja glazbu i u jako kratkom vremenu nam se uvukla pod kožu i stvarno smo sretni jer smo se s njom prikazali u autorskom svijetu. „A quiet storm for her“ je ipak pjesma koja za mene ima posebnu težinu. Nju sam napisao prije nešto malo manje od 4 godine i jedva sam čekao da je podijelim s publikom.
Na albumu imaš dva dueta i jednu obradu, „Pelin i med“ Dine Dvornika. Koliko ti je izazovno, ali i odgovorno interpretirati tuđe skladbe?
Baš to, i izazovno i odgovorno se osjećam kada izvodim tuđe skladbe. Uvijek pokušavam dati sebe u tim pjesmama jer su mi jako drage, ali pri tom pazim da ne pretjeram. Možda nekad neću uspjeti u tome, ali uvijek će tu biti prisutan ogroman respekt.
Tvoja autorska pjesma „A quiet storm for her“ podsjeća me na zvuk i atmosferu skladbi Damiena Ricea, irskog kantautora. Znam da su tvoj izričaj na The Voiceu uspoređivali s onim benda Kings of Leon. Što ti kažeš na sve te usporedbe?
Prvi put čujem za ovu usporedbu i jako mi je drago! Hvala! Obožavam Ricea! Poseban je lik, jedna faza u životu je imala samo njegov soundtrack. Hahaha!
A istina, obožavam Kings of Leon, Pearl Jam, Urbana, Nutinija, Bon Ivera, pa Ricea, Hansarda... Tako da, ako išta naučim od njih i pokažem to u svojim autorskim pjesmama, bit ću najsretniji čovjek.
Sad me zanima i koji je to Riceov soundtrack?
Hahaa! Pa zapravo nekoliko njih: 9 crimes, Coconut skins i The blower's daughter!
Dobar izbor! Uskoro stižeš u Pulu. Održat ćeš koncert dan nakon tvog mentora iz showa, Gopca i njegovog Psihomodo Popa. Kakva su tvoja očekivanja od nastupa i pulske publike?
Nisam, nažalost, imao prilike prije nastupati u Puli, ali evo, svemu dođe vrijeme.
Iskreno se nadam tome da ćemo svi skupa uživati u koncertu u ovim trenucima. Prostor Kaštela će nam, siguran sam, pružiti fantastičan ambijent, a mi smo spremni prirediti ljudima spektakl te se nadam da ćemo Puli ostati u dobrom sjećanju.
Mnogi smatraju kako imaš vokal kakvog nema nijedan drugi izvođač na našim prostorima, sa čime se slažem. Pretpostavljam kako će budućnost donijeti i Porina za najbolju mušku vokalnu interpretaciju. Gdje vidiš razvoj benda i sebe u godinama koje dolaze?
Veliko hvala, nadam se da ću to opravdati jednom, barem tebi!
Veselim se godinama koje dolaze jer dolazi i sve više autorskih stvari. Kad slušam neke demo snimke koje već imamo, jedva čekam da ih i drugi čuju! To su neki planovi za bližu budućnost, ali idemo prvo uživati u sadašnjost - jer je jako draga prema nama.
FOTOGRAFIJE: MARKO HORVAT i MARE MILIN
Ostavite komentar