Koliko smo sretan narod? Polovica Hrvata smatra se nesretnima.

Htjeli mi to priznati ili ne i koliko god furali svoj pozitivan film i zavaravali sebe i druge da će sve biti dobro, neće biti dobro. Barem ne tako brzo.

Koronavirus je dokrajčio i ono zadnje dobro za što smo se u trenucima nemoći, besparice i lošeg raspoloženja mogli primiti.

Osim što nam je taj nevidljivi neprijatelj djelomično oduzeo pravo na rad i ekonomsku sigurnost kakvu smo imali, zatvara nam škole, brani društveni život, usamljene starije građane učinio još usamljenijim, brani nam zagrljaje s dragim prijateljima, nonu ne smiješ poljubit, a nekima su čak i mame u strahu, pa si ni nju ne mogu pošteno izljubiti.

I što je najgore, to je neprijatelj kojem još uvijek ne poznajemo slabe točke da bismo se mogli protiv njega boriti.

I kada koronu spojiš s ostalim nedaćama koje su zadesile Hrvatsku posljednjih nekoliko desetljeća, dobiješ to što danas imamo - mrzovoljne i čudne ljude, koji se više ne znaju od srca smijati. Dobiješ mlade ljude koji u takvoj zemlji ne vjeruju da će bolje sutra ikada doći pa je napuštaju i ne žele se vratiti. Barem ne dok je ovakva situacija.

Jeste li se zapitali posljednjih dana jeste li sretni? I u čemu je zapravo vaša sreća i koliko je imate u svojim životima.

Ako niste znali, u europskim okvirima, Hrvati su na ljevici sreće na samom dnu, a razina pesimizma rezultat je stalnih frustracija, jer ljudi itekako vide da bi Hrvatska, s obzirom na položaj, prirodna bogatstva i sposobne ljude, mogla postići puno više. 

A nesretan se čovjek nema snage boriti i mijenjati stvari i na koncu kada je takvih ljudi mnogo, dobivamo upravo takvo društvo - nesretno, nemoćno i nesposobno za mijenjanje stvari.

Mislite da je to slučajno? Ja ne!

Ostavite komentar