VELIKI INTERVJU S LEGENDARNIM PROFESOROM Željko Balog u učionici je od sedme godine života

O prisjećanju na obrazovanje od nekoliko desetljeća unatrag i usporedbu s ovim aktualnim, reformskim, o interesima današnjih učenika i znaju li se nositi s izazovima koje im je postavila ministrica Divjak razgovarali smo s dugogodišnjim profesorom geografije u rovinjskoj Srednjoj školi „Zvane Črnja“, Željkom Balogom.

Upravo je njegova generacija ovoga svibnja proslavila četiri desetljeća od mature pa se Balog rado prisjeća svojih učeničkih dana koji su bili umnogome lakši nego ovi današnjih školaraca, kaže.

U ili oko školske klupe od svoje je sedme godine života jer nakon osnovnoškolskog obrazovanja, srednjoškolskog pa fakulteta, u rovinjsku je školu došao raditi i, evo ga od tada tamo, uz kratku pauzu za obvezni vojni rok što mu je kao i svim muškarcima, kaže, izuzeto iz radnog staža, a vidi se da bi on to drukčije regulirao, da se njega pita. 

 ŽELJKO BALOG KAO UČENIK, NA PODJELI MATURALNE SVJEDODŽBE 1979. GODINE

„U učionicu sam kao profesor prvi put ušao 4. listopada 1983. godine, bez da sam iskoristio apsolventski staž jer se pružila prilika za posao pa sam anulirao godinu slobode i uključio se u svijet rada“, kaže Balog.

„Moj je prethodnik, profesor Smoljo otišao u mirovinu, a ja sam preuzeo 33 sata nastave. Bilo je teško, današnji početnici imaju smanjenu normu na 22 sata. Bilo je teško prilagoditi se, jedno je teoretsko i stručno znanje koje smo stekli na fakultetu. U stvarnosti, razredi su bili poveliki, po trideset učenika. Tada nije bilo problema s natalitetom i populacijskom politkom iako su se već tada nadzrijevale promjene koje su kulminirale 1990.“

Balogu reforma ministrice Divjak nije prva takva jer je njegova generacija prva takozvane Šuvarice koja je započela 1975. godine.  „Šuvarica je završila 1992., a 1994. godine doneseni su novi nastavni planovi i programi, vratile su se gimnazije i trogodišnje strukovne škole, a sustav obrazovanja se resteretio ideologije.

Do tada su najveći problem učenicima bili ideološko teoretski predmeti; marksizam, teorija i praksa samoupravnog socijalizma te obrana i zaštita pa bi 60 učenika upisanog Smjera Strojarskog tehničara odnosno tokara, do završnog razreda stiglo njih, u najboljem slučaju, 25.“

OMILJENI PROFESOR MNOGIH UČENIKA 

Profesor se prisjeća i početka 90-ih kada interneta nije bilo i uspoređuje to s aktualnom godinom kada bez interneta ne možemo ni zamisliti svakodnevnicu. Upravo je to dijelom razlog zašto je današnjim učenicima teže no što je bilo njegovoj generaciji, smatra profesor Balog i kratko kometira „Bilo smo slobodniji, nismo bili okupirani.“

Digitalna tehnologija dio je suvremenog školovanja. I dok je to u nekim, uglavnom zapadnijim, zemljama stvar uhodanosti i normale, u Hrvatskoj je digitalizacija obrazovanja i radnih materijala u povojima. Probni kurikul za sobom već ima mjesece od kada je startao pa se neki zaključci mogu sada već izvući. 

„Probni kurikul više nije probni nego nastavni kurikul kako je to objavljeno u Narodnim novinama u siječnju mjesecu i od jeseni će po ovom modelu funkcionirati sve škole u Repulici Hrvatskoj.“

Kako to profesor objašnjava, i učenici i preofesori trebali su premostiti jaz od 25 godina i prihvatiti novo stanje stvari. 

„Više nema 'moraš naučiti, moraš znati' već je sve temeljeno na ishodima koje učenici moraju svladati stjecanjem znanja, vještina i upotrebe ICT-a (informacijsko- komunikacijskih tehnologija. Mislim da mi imamo jednu iluziju da su ta djeca vrlo vješta. Možda jesu u igricama i društvenim mrežama no kada treba iskorisiti potencijal, kojeg nesumnjivo imaju, nastaje problem.

Još uvijek nemaju u dovoljnoj mjeri razvijenu kritičku svijest o vjerodostojnosti podataka na internetu i ne znaju razlučiti korektne informacije iz pouzdanih izvora od onih pogrešno napisanih“, rekao je Balog pitajući se tko je točno izračunao da će po novome školske torbe biti 30 posto lakše, jer one to nisu. 

GOTOVO DA NEMA UČENIKA KOJI S PROFESOROM BALOGOM NIJE IŠAO NA BAREM JEDAN IZLET 

„Promjene od jeseni jesu i to što su učenici dobili nove udžebenike, a i tablete. Tu mi lomimo koplja, ne ulazim u kvalitetu , ali od dvadesetak učenika Prirodoslovno matematičke gimnazije tablet ne nosi nitko. Jedan je učenik bio uporan pa je nosio dok mu nije puklo staklo, kaže samo od sebe“.

Umjesto tableta koje je Ministarstvo naručilo, a porezni obveznici platili, učenici u ovoj školi tako za pretraživanje interneta koriste vlastite pametne telefone.

„Najbolje bi bilo kada bi svaki učenik imao laptop, a ne tablet“, zaključuje profesor priču o reformi školstva gdje u ovoj nultoj godini izviru početničke pogreške. Profesor Balog ne osuđuje ni isključivo Ministarstvo jer ni smai učenici nisu, kaže, obazrivi prema skupocjenim uređajima koje nose u svojim ruksacima.

„Poanta ove reforme je da učenik postane sam sebi učitelj, a nastavnik bi trebao biti njegov mentor, pomagač koji će ga upućivati. Težište se prebacuje s nastavnika na učenika. Zato treba osposobiti i te učenike za samostalan rad. S druge strane, mijenja se i način ocjenjivanja“, kaže Balog.

„Nekada je nastavnik bio neprikosnoven, a danas je to učenik kroz izvjesne zadatke samoprocjene vlastitog rada, ali i kroz vršnjačko ocjenjivanje. Za kraj, ocjena više nije toliko bitna već vještine, a to moraju shvatiti i nstavnici, učenici, ali i roditelji.“ 

Za kraj druženja, profesor povlači paralelu nekad danas i zaključuje kako je njegovoj generaciji život bio puno jednostavniji i lakši.

„Iako je disciplina bila neprikosnovena, ono što u nastavnici nama mogli činiti, reći bilo je puno drukčije. Nekada je bilo šibe ili izbacivanja sa sata što danas nije preporučljivo. Ipak, previše demokracije izaziva kaos. Mi smo imali zajedništvo i verbalnu komunikaciju. Danas učenici sjede jedan do drugoga i komuniciraju preko Vibera.“

Profesor se je osvrnuo i na činjenicu da je njegova generacija imala mnogo više privatnosti tijekom svog školovanja, odnosno života što je olakšavajuća okolnost. 

„Danas je sve javno, sve se zna, sve se vidi i sve je dostupno, a to ima svoje negativne posljedice.“ 

Priznaje da je polako umoran od ovog posla, ali kada bi ponovno birao profesiju, bila bi to ova ista.

Profesore, hvala!

Ostavite komentar