U PEROJ NAKON STOLJEĆA VRAĆENA RARITETNA NOŠNJA Je li zaista izrađena u starom zavičaju prije 365 godina?

IstraIN

26 Kolovoz 2022 I 07:57

U PEROJ NAKON STOLJEĆA VRAĆENA RARITETNA NOŠNJA Je li zaista izrađena u starom zavičaju prije 365 godina?

U Peroj je nakon cijelog stoljeća vraćena jedna od posljednjih autentičnih ženskih narodnih nošnji, koja je uspjela preživjeti sve nedaće 20. stoljeća i modernizaciju društva.

Ta unikatna ženska odjeća stigla je čak iz Rima i sad je jedina cjelovita koja se nalazi u Peroju! Iako, po jednu staru žensku nošnju ovog sela doseljenika iz Crne Gore čuvaju muzeji u Zagrebu i u Pazinu.

"Elizabeta Baiochi poslala nam je iz Rima jer je nema na koga prenijeti. Nošnja se prenosila na kćeri, a kako ima dva sina tako je poželjela da se pohrani u neki muzej. Povezala nas je obitelj Trento, koja je u prvom rodu s Elizabetom, i hvala im što se nošnja na kraju vratila u selo iz kojeg je i potekla", kazao nam je Nikola Škoko, tajnik Društva perojskih Crnogoraca "Peroj 1657".

Staklena vitrina za bogato izvezenu bluzu i maramu te zelenu haljinu od grubog i teškog sukna već je spremna!

Poznate su tri generacije žena koje su je nosile: zna se da je pripadala Stani (Anastasiji) Vučetić, Elizabetinoj baki rođenoj 1897. i udatoj Trento. Škoko je siguran da je nije izradila Stana, nego netko prije nje, pa se sa
sigurnošću može reći da je stara bar 150 godina, na dalje. DPC "Peroj 1657" među bogatom seoskom ostavštinom čuva i dijelove druge nošnje za koju se vjeruje da je bila stara najmanje 180 godina.

A intrigantna je pretpostavka i da su perojske nošnje zapravo puno starije. I da su direktna poveznica sa Crnom Gorom iz koje su Perojci mletačkim brodovima stigli davne 1657. godine. Naime, stariji mještani ne sjećaju se da se nošnja ikada nosila u 20. stoljeću, osim u iznimnim prilikama poput one kad je skupina žena 1922. odlazila u posjet talijanskoj kraljici Eleni od Crne Gore.

peroj002.jpg

Nošnja se rijetko vadila iz ormara, čak se ni za svadbe nije koristila. Čuvala se kao kakva relikvija, možda baš u uspomenu na stari zavičaj. Povijest sela u 19. stoljeću dobro je dokumentirana, ali nema nikakvog spomena o tome da su se nošnje ikada izrađivale u novom zavičaju. Da jesu, sigurno bi ih bilo puno više sačuvanih.

I među brojnim fotografijama iz tog doba teško će se naći neka koja prikazuje ženu u nošnji. Jedna od rijetkih, s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, izložena je u Domu DPC-a te prikazuje baš kunjadu Stane Trento – odjevene u nošnju samo za tu prigodu!

"Nošnja na fotografiji ima i traveršu, dok ova iz Rima nema. Traverše su bile od laganijeg materijala, lakše je propadao i traverše su se mijenjale", kaže Škoko.

peroj001.jpg

Seosku nošnju je opisala i etnologinja Jelka Radauš Ribarić u glasovitom djelu "Ženska narodna nošnja u Istri" iz 1960-ih. No ovu odjeću Elizabete Baiochi ona nije mogla vidjeti s obzirom da ju je Stana Trento udajom odnijela iz sela puno, puno ranije.

Crnogorske nošnje koje danas nose folkloraši iz Peroja ne odgovaraju modi doseljenih Perojaca, s obzirom da su stari zavičaj napustili davno prije standardizacije narodne nošnje.

Zato ovaj sačuvani primjerak predstavlja pravi raritet i blago za izučavatelje narodne baštine. A možda neka analiza i potvrdi pretpostavku da je tkanina stara i 365 godina!

Ostavite komentar