Ponavljanje je majka znanja, ali u ovom slučaju ponavljati ne bismo trebali.
Nakon što je Vlada uvela ograničenje cijena jednim klasičnim populističkim potezom, odmah smo se mogli prisjetiti nekih davnih vremena državnog socijalizma, ali nažalost ovo što se trenutno događa u ekonomiji Hrvatske puno je gore od toga.
Cijene su prije svega signali koji nam govore puno više od riječi i prenose informacije tako da ne moramo znati da su na primjer zemlje OPEC-a smanjile izvoz i proizvodnju nafte, jer osjetit ćemo to na svojim novčanicama kroz dogledno vrijeme.
Očito je da ljudi u Vladi ili nisu svjesni toga ili rade namjerno na tome da stvore kaos zamrzavanjem cijena.
Službeno Republika Hrvatska je kao i Europska unija u svojoj fiskalnoj i monetarnoj politici upravljana po načelima slobodno tržišne ekonomije, međutim svašta se danas podrazumijeva pod tim pojmom.
Slično je bilo i Sjedinjenim Državama, 1971. godine, iako u puno većem obujmu, kada je Nixonova administracija objavila zamrzavanje plaća i cijena.
To će se tijekom nekoliko godina pokazati kao neuspjeli ekonomski eksperiment koji je doveo do nekoliko velikih nestašica i razdoblja stagflacije koje je uslijedilo.
Nestašice i teška inflacija nakon ukidanja tih kontrola cijena doveli su do potrebe za daljnjom intervencijom, koja je jednostavno prestala biti učinkovita nakon otpora proizvođača.
Nametnuto je drugo zamrzavanje cijena, a zajedno sa odlukom da se ukine Zlatni standard i nakon rasta cijena nafte, Amerika je pretrpjela velike nestašice benzina i duge redove na crpkama.
Kontrole cijena i njihovi učinci diskreditirali su ih kao validnu mjeru, ali ova konačna spoznaja nije ublažila njihovu trajnu štetu. Od mnogih primjera, lekcija iz Amerike je svakako nešto na što bismo trebali obratiti pozornost, jer je to u moru primjera negativnih efekata ovakvih mjera jedan od poznatijih.
Država i centralizacija ekonomije i valutnog sustava zapravo su uvijek najvažniji uzrok nestabilnih makroekonomskih procesa i devaluacije novca.
Jedno je sigurno, nakon što dovede ekonomiju do katastrofe država zajedno s centralnom bankom pokušava "spasiti" stvar što naravno dovodi do pogoršanja situacije i pada standarda.
Liječenje inflacije kroz zamrzavanje cijena je poput maskiranja simptoma, a ne liječenja bolesti.
Inflacija se ne može kontrolirati fiksiranjem cijena kao što se i naša tjelesna težina ne može kontrolirati programiranjem vage da ne prikazuje kilograme iznad nekog maksimalnog broja.
I baš kao što prikrivanje težine neće poboljšati vašu prehranu i kilažu, dezinformacije koje prenose kontrole cijena neće smanjiti inflaciju, dapače pogoršat će je.
Ni jedna vlast, pa tako ni ona u Hrvatskoj, ne može posjedovati disperzirano znanje ekonomije koje je razasuto među svakim dionikom društva i ne može znati kakve će neizravne reperkusije neka odluka ili mjera imati na određeni dio gospodarstva o kojem se u tom trenutku ni ne razmišlja.
*Rendgen Rovinj FM-a