Google danas slavi 21. godinu.

Evo, potpuno je punoljetan svugdje u svijetu.

Taj mali je u dvije dekade napravio što mi nismo u životu.

Kakav Interpol, Google zna što ste, tko ste i više nego vi sami.

Zna što na internetu tražite, o čemu se raspitujete, pamti što tipkate, kome se obraćate.

Zna vam familiju, interese i nudi vam odgovore na sve dvojbe i pitanja koja ste ikada imali.

Već i vrtićka djeca na pitanje zašto je nebo plavo, odgovaraju- pitat ćemo internet.

Naučili su lekciju gledajući roditelje koji Google otvaraju kad treba recept, provjerit' koliko se dugo kuhaju kosti za temeljac i zašto to sve skupa na kraju izgleda onako neprivlačno.

Googlamo i kad nas boli u desnom boku pa tražimo da nam dr. Google da dijagnozu, a neki se kunu da preko Googla možeš nabaviti i lijekove bez recepta.

Preko Googla se traži izgubljene ljude, pse i mačke, a i čita se zašto ne cijepiti djecu.

Taj Google baš zna sve, ne znam koju je školu završio, ali ne sigurno onu u koju smo mi išli.

Google je psihijatar, terapeut svake vrste, zna sve lycrise, lektire i kad se sije salata.

Potpuno smo mu se predali i dali mu vlastiti život na povjerenje.

A u svoj toj udobnosti da informacije saznajete iz kreveta prije spavanja, za stolom usred ručka ili s mobitela dok čekate lokalni bus (ne u Rovinju), zaboravili smo da je Google običan servis na koji možeš lijepiti informacije koje želiš, a bez da te itko ispravlja i usmjerava.

Kao jedan veliki pano bez cenzure.

I onda smo 20 godina kasnije dobili jedan miš maš podataka u koje svatko vjeruje kako mu se prohtje.

Bez promišljanja jel' točno, jel' sigurno. Glavno da je Google rekao, a nama je baš to trebalo.