Dario Matohanca iz KUD-a Plesarin čiji su članovi, njih dvadesetak, uglavnom 30+ i dolaze mahom iz Rovinja i Rovinjskog sela, prošlog su mjeseca bili domaćini FAKS Dance-a, Međunarodnog festivala tradicionalnog i folklornog plesa.

U Plesarinu se službeno druže zadnjih 15 godina, tada su se registrirali kao Udruga, ali tomu je prethodilo petogodišnje neslužbeno druženje u kojem su ovi plesači tradicionalnih plesova shvatili da trebaju svijetu pokazati što znaju.

Plešu hrvatske plesove, uz istarske i one iz Međimurja i Posavine, a bitno je stalno učiti nove korake kako plesačima ne bi postalo dosadno, iskreno govori Matohanca.

„Za učenje novih plesova angažiramo licenciranog koreografa koji nam prenese znanje i po tome mi plešemo, a svi smo volonteri, plešemo jer to volimo. Ljeti znamo povremeno zaplesati za goste pa nam to honoriraju turističke kuće“, a godišnji sakupljeni iznos uglavnom se utroši na zajedničku večeru ili izlet. Jedan od njih realizirati će se već ove zime i to u Budimpešti gdje članovi Plesarina idu s prijateljskim KUD-om Dvigrad iz Kanfanara.

FOTO: FAKS

Od svih plesova najradije plešu one istarske. Da bi otplesali balun idealno je imati 4 do 6 parova, to je brojka koja na pozornici izgleda najbolje.

„Kod drugih koreografija treba nam više parova jer ima puno nošenja, dizanja djevojaka i okretanja, ako nam fali plesača, snađemo se i kratimo koreografiju“, kaže Matohanca.

U istarskom balunu još od starina najatraktivnije je okretanje pa postoji i takmičenje tko će se duže okretati u paru muško žensko.

„Sve se nauči, naš balun pleše i jedan bračni par iz Iloka i dobri su u tome, ne morate biti Istrijan da biste znali balun“, kaže Matohanca.

Četiri su osnovne figure u balunu- šetnja, osnovni korak prebiranje, valcanje odnosno okretanje u paru lijevo desno u ritmu muzike te okretanje s lijeve noge na desnu žena pa muškarac oko nje i tko duže izdrži taj je džek u selu, smije se sugovornik.

“Osnova baluna je ista, a od kraja do kraja ima razlike u koraku prebiranja. Netko samo udari nogom, netko udari nogu pa na stranu. Balun se pleše oduvijek, pogotovo u unutrašnjosti Istre. Tamo vidite sedamdesetogodišnjake koji se okreću kao mala djeca!”, kaže Matohanca koji bi volio da im se u KUD-u pridruže i mlađi članovi, srednjoškolci, kao što to često biva u središnjoj Istri gdje je balun česta izvannastavna aktivnost.

“Sve je stvar dobrog društva, ako si nađu dobru ekipu onda nastavljaju, a ako nam se mladi ne pridruže onda ćemo kroz vrijeme izgubiti balun.”

FOTO: FAKS Muška, istarska nošnja

Ruku pod ruku s balunom ide nošnja, a za nju Dario Matohanca kaže da je skromna kao što su skromni i radišni istarski ljudi.

Za muškarca tu su lanene hlače, točnije, hlače od sukna što je fino tkan lan, košulja je bijela od lanenog platna, a na nju dolazi kružat. Neki članovi imaju svoje nošnje još od starine, ovi drugi si je dadu sašiti, svima je zajedničko da je ponosno nose.

Ženska nošnja nije bila ništa svečanija ni bogatija, no ipak je oku atraktivnija. Za razliku od nekih hrvatskih tradicionalnih nošnji bogato okićenih šarenim cvijećem ili dukatima, u Istri se je ponovno poštivala skromnost.

Donji dio istarske nošnje čini bijela haljina, a na nju se nosi moderna od sukna smeđe boje, nose se i vezovi u boji crvena, žuta ili plava što je označavalo je li žena udovica, oženjena ili slobodna djevojka, skromna čipka nalazi se na koletu i rukavima, a moderna ima i rukave koji su ljeti uvijek preklopljeni nazad i ulovljeni sa pasom, kanicom, a kad je hladnije njih se navlači na ruke.

Istarska tradicionalna nošnja ista je danas i prije 150 godina kaže Matohanca, a ljeti i zimi oduvijek se nosio isti materijal. “Kadi ne pasa ledeno, ne pasa ni teplo”, govorili su stari ljudi kaže sugovornik koji ističe i činjenicu da prije plesa, u oči stranih gostiju prvo upada upravo nošnja, a za nju se interesiraju, pitaju i opipavaju je prstima “jer to je nešto naše”.