Da li je vama svaki dan stres?

Uvijek žuriš, uvijek je kuća u zraku, pereš, spremaš- nikad jedno jutro da se probudiš k'o čovjek i popješ kavu? Ne!

Odmah kreneš pospremat šta je sinoć ostalo od večere, mrvice po podu, došli su mravi, sve se skorilo.

Moliš za 5 minuta mira, evo već se budi jedno dijete, drugo te zove, treće- muž, pita gdje mu je ona speglana košulja?

Speglana? Nema takve.

Oblačiš nešto najmanje zgužvano, trčiš na posao, naravno da se nešto mora desit' po putu.

Ako živiš u Hrvatskoj, onda su to redovito kamioni i automobili koji parkiraju gdje im se parkirat dade.

Zaobilaziš i eshiviraš sudare, žena ispred tebe nije dala žmigavac jer se nije sjetila, psuješ, a mali ti je u autu, vodziš ga u vrtić. Teta je rekla najkasnije do 8,15 da dođe na doručak.

Napokon uletavaš na radno mjesto i tu mnogi imaju malo mira.

I sad zamisli da ti ured hoće selit' u drugu zgradu jer je ovdje najam preskup i neisplativ, a moglo bi se jeftinije? Zamisli to.

Da ti firmu drži privatnik, ne stigneš si ni kavu skuhat' šef te već seli na drugu adresu.

Aliiiii, ako si državna firma i te pare fino kaplju iz javne blagajne, onda se ne seliš nigdje, pa makar digli kredit za plaćat' najamninu.

Tako nešto se valjda dešava u Ministarstvu okoliša. Ne garantiram, ali sam čula.

Okoliš, ne okoliš, pare ne pare, oni valjda 'oće ostat' u nekom skupom neboderu, citiram -  JER BI SELIDBA PREDSTAVLJALA 'STRES ZA RADNIKE'!

Tako su neki napisali, a vi sad hoćete vjerovati ili nećete, to je vama na duši.

Kao Ivanu Markoviću njegova odluka tko se može braniti sa slobode, a  tko ne.

Da se vartimo na Okoliš, valjda su imali i sudskog vještaka koji je rekao da preseljenje treba izbjeći, a koga ćeš slušati ako ne vještaka?

Još je nešto spomenuo i bolovanja do kojih bi moglo doći, a situacija se je taman normalizirala i ljudi su se vratili u firme sa svojih lažnih bolo.... godišnjih.