Znam da su vam djeca na praznicima, što znači da vi niste jer za njima pospremate, kupite, dižete i rješavate bratske svađe. To je čar blagdana.

Ipak, za ove stresne prazničke dane kada žudimo da sve bude savršeno, a nije i neće biti jer to je život- imam lijepu priču za vas.

Nije da sam je ja izmislila, ali bogami, ponekad pomislim da nije ni Ezop sam nego je prije dvije i pol tisuće godina nekako znao na što će Hrvtaska ličiti pa ga je inspiriralo. Neobičan neki čovjek.

Slušajte ovo- lav i vuk.

Vuk ugrabi ovcu iz stada i odnese je u šumu da je u miru pojede.

Međutim, dođe lav i otme ovom prvom ovcu.

Kaže mu vuk: Nije u redu da si mi oteo ovcu, to je nepravedno.

A kralj životinja veli- Gle, molim te! A jesi li je ti s pravom stekao? Kraj.

Evo tako je to bilo, a mene je taj Ezop bacio u pensir.

I umjesto da kao pravi učenik izvučem pouku kakvom bi bio ponosan svaki profesor hrvatskog jezika- da su svi lopovi nalik jedan drugome unatoč što jedan druge prigovaraju, mene je ova nevina basna posjetila na predsjedničke izbore i općenito politički sustav Republike Hrvatske.