Iz Hrvatske ali prije svega Istre a posebice Rovinja, još je jedna rekordna turistička sezona ali i godina.
Iz godine u godinu, sami si podižemo ljestvicu no pitanje je koliko će to još biti moguće. Koliko je bitno i dobro težiti 'milijunima' a koliko samoj kvaliteti gostiju koji posjećuju Rovinj, našu županiju i državu.
Ako je održivost sposobnost držanja ravnoteže nekog sustava, onda je zadatak lokalne zajednice, svih stanovnika, države i županije s jedne strane održati određene turističke kapacitete i prihode, dakle turističke posjete i dolaske a s druge strane održati lokalnu zajednicu, njezine stanovnike i prirodne resurse.
Stanovnici nekog grada trebaju uvijek imati prednost nad turizmom, od turizma većina u Hrvatskoj živi ali i ne mora pod svaku cijenu biti njegova žrtva.
Manji broj posjetitelja u prosjeku od lipnja do rujna, manji broj noćenja kumulativno po glavnim „turističkim“ mjesecima, više dolazaka i gostiju proporcionalno kroz cijelu godinu rovinjski su temeljni razvojni i turistički ciljevi-smjerovi.
Veći prihodi u turizmu, veća osoposobljenost kadrova generirati će u pravilu i veće osobne dohodke a time i bolji standard svih građana.
Turizam bi u svakoj lokalnoj zajednici trebao biti prepoznatljivi nositelj razvoja ali ne pod svaku cijenu.
U tom cilju, potrebno je oštro se protiviti uvozu radne snage kroz neplansku izgradnju stambenih naselja i getoizaciju grada. Cilj treba biti iskoristiti sve lokalne kadrovske kapacitete prije nego li počne dolaziti do novih potencijalnih stanovnika u našem gradu.
Zato je bitno i potrebno da se zajedno sa turističkim poduzećima kontinuirano raditi na dugoročnoj zajedničkoj strategiji edukacije kadrova ponajprije lokalnih i to kroz zajedničke edukacijske centre u sklopu ili u suradnji sa srednjim obrtničkim-ugostiteljskim i sličnim školama.
Rovinjska dvojezičnost, multikulturalnost, etičnost, moralnost, tradicija ne smije nikada doći u pitanje zbog mijenjanja strukture stanovništva ili povećanja profita pojedinaca/poduzeća na uštrb zajednice. Lokalna zajednica treba i mora imati prednost nad svim ostalime.
Kvantitetu u Rovinju potrebno je postupno zamijeniti dugoročnom promišljenom strategijom kvalitete svih usluga, većih tržištu prihvatljivih cijena s boljom profitnom maržom, zaštitom kulturno povijesniih i prirodnih resursa te borbom protiv nelegalne/bespravne izgradnje i uništavanja lokalnih ekoloških i prirodnih resursa.
Rovinjski hoteljeri, privatni iznajmljivači, ugostitelji, trebaju shvatiti da samo većom kvalitetom svojih usluga mogu dugoročno obraniti svoju konkurentnost, cijene i prihode.
Turizam bi u svakoj lokalnoj zajednici trebao biti prepoznatljivi nositelj razvoja ali ne pod svaku cijenu.
Što to znači?
Ako lokalna zajednica želi održivi i ekološki prihvatljiv turizam, turizam više ili visoke kvalitete, manji broj turističkih kapaciteta, veće cijene i time veće prihode i zaradu tada ista treba imati zakonsku potporu središnje države u tome, kroz decentralizirane funkcije i ovlasti da stvarno to može samostalno i provesti.
Turizam u Rovinju, u Istri, ne smije biti takav da se naš građanin u njemu ne nalazi, u kojemu ne vidi svoje mjesto i svoj životni prostor.
Rovinj se je već 2010. godine master planom razvoja turizma usmjerio i izjavio da ne želi turizam koji istišče stanovnike povijesne jezgre na uštrb kreveta i zarade.
Spriječavanje širenja građevinskih zona uz povećanje turističkih kapaciteta dio je takvog opredjeljenja i održive gradske ekološke politike.
Zapravo, cijelogodišnji, smisleni, događajima bogat, turizam treba biti cilj svake lokalne politike. Već sada se u Rovinju vidi značajni pomak u dolascima i produžetku sezone, posebno u predsezoni i posezoni.
U Rovinju praktično sezona traje od 1.4. do 15.10., više od 7 mjeseci. 2019. godine ostvaren je promet kao i 2018., 4 milijuna noćenja što je izraziti kvantitativni pomak.
Promišljanja o možda manjem broju noćenja koji su ravnomjernije raspoređeni kroz cijelu godinu dijeli većina turističkih djelatnika ali i lokalnog stanovništva.
Ponovo je potrebno istaknuti da jedino prihvatljiva tkz. „maksimalna održivost“ u smislu zaštite interesa lokalnog stanovništva koje treba imati prednost kod izgradnje infrastrukture tako i u smislu korištenja svih različitih javnih sadržaja.
Izrazito je dobro, za destinaciju Rovinj to što su se kroz proteklih 10 godina dogodile izgradnje visoke kvalitete u hotelskom smještaju ali i kroz kampove i turistička naselja. To su jasni pokazatelji budućeg smjera Rovinja, kvaliteta i samo kvaliteta.
Daljnja promišljanja o zajedničkoj DMC kompaniji, Grad Rovinj, TZ Rovinj, Maistra, Valalta, Adris, Udruženja obrtnika i poljoprivrednika, ugostitelji i privatni iznajmljivači u mnogome bi pomogla oko menadžmenta eventa i sadržaja u destinaciji.
Projekti poput gradskog city golfa, uređenje gradskih plaža, sanacija prirodne baštine, revitalizacija parkova i park šuma, izgradnja potpuno novih zelenih površina i parkova , zaštita zelenih površina, ravnomjerna uporaba vodnih resursa i njihova zamjena oporabljenom vodom, dio su aktivne razvojne lokalne politike koja neće dopustiti daljnje beskompromisno širenje niti privatnih niti turističkih kapaciteta.
Tu se prvenstveno ponovo potrebno koncentrirati i osvrnuti na bespravne izgradnje. Ukoliko se u budućnosti budemo držali i aktivno željeli da se na području bilo kojega hrvatskog grada realiziraju takozvane zeleni zaštitni pojasevi, odnosno veliki broj sportskih i rekeracijskih sadržaja, zelenih parkova i oaza tada možemo biti sigurni da smo i fizički zapriječli divljanje u prostoru. nažalost dobri prostorni i generalni planovi nisu dovoljni.
Potrebna je fizička zaštita i sanacija devastiranih područja kroz različite „zelene“ aktivnosti i uvjete.
U tom smislu Rovinj razvija zajedno s Adris grupom takozvani južni zaštitini koridor koji se proteže od Punta Corrente preko Škaraba i Cuvija na našin da isti postane i sportsko rekreacijiski i kupališni i parkovni i golf centar sa gradskim sadržajima, bez ograda, na korištenje svima.
Sa istoka je već rovinjskim prostornim planom kroz takozvane mediteranske krajolike i poljoprivredno zemljište u korištenju izvršen zaštitni zeleni prsten. Preostaje sjever koji je značajno devastiran bespravnom izgradnjom. Njega je potrebno dugoročno zaštiti u smislu razvoja nove rovinjske park šume Punta križ – Valfaborso te posebne zaštite uvale Saline.
Gradovi Istre jedini su koji su u više navrata zatražili od mjerodavnih putem saborskih zastupnika izmjenu Zakona o inspekcijama koja bi dozvolila gradskim komunalnim redarima da barem izvan građevinskih područja mogu zaustaviti bespravnu izgradnjui devastaciju vrlo visokim kaznama koja bi obeshrabrila takva ponašanja.
U Rovinju u ovom trenutku postoji 1000 objekata u poljoprivrednom zemljištu koji se iznajmljuju. Nije ni čudo da dugogodišnji kvalitetni iskoraci u privatnom smještaju u centru grada sada mogu biti ili već jesu ugroženi.
Ovakva nelojalna konkurencija dugoročno doprinosi čistoj degradaciji rovinjskog turizma, dugoročnom padu cijena/kvalitete i svega onoga čemu se teži i stremi.
Nada umire posljednja...netko je rekao...Nadajmo se da će ovaj tekstić pomoći svima u Hrvatskoj u većem razumijevanju održivosti, poštivanju prirode i prirodnih bogatstava i napokon većem promišljanju o dobrobiti lokalne zajednice u cijelosti a manje o vlastitim privatnim parcijalnim interesima.
