U Rovinju je u tijeku šesti Međunarodni simpozij o smokvama kojemu je cilj dodatno valorizirati tu kulturu i povećati svijest o njenoj dobrobiti i korisnosti.
Da je smokva jedna, u Hrvatskoj, zapostavljena i zaboravljena kultura potvrdio je i znanstveni suradnik Instituta za poljoprivredu i turizam iz Poreča, Marin Krapac.
Gostujući na Rovinj FM-u, Krapac je rekao kako je cilj simpozija podignuti smokvarstvo na višu razinu, ne samo što se količine proizvodnje tiče, već i primjene novih tehnologija.
Smokva je ipak kultura koja se više njeguje u nekim drugim zemljama, a upravo su ti predstavnici na gostovanju u Rovinju.
Više je desetaka znanstvenika koji su radi smokve posegnuli za ovim simpozijem koji je u organizaciji porečkog Instituta.
Kako je Krapac potvrdio, na simpoziju izlažu kolege iz Hrvatske, Italije, Rumunjske, Španjolske, Sjeverne Makedonije, Bosne i Hercegovine, Grčke, Kine, Perua, SAD-a i drugih zemalja.
„Veću smokvarsku proizvodnju imaju Turska, Sjeverna Afrika i Kalifornija i upravo iz tih zemalja imamo goste prodavače“, rekao je Krapac ukazujući na otežavajuću okolnost što u Hrvatskoj smokva nema previše mjesta za uzgoj koji najbolje uspjeva u uskom djelu priobalja.
Još jedna prepreka za veliku proizvodnju u našoj zemlji je nedostatak radne snage, a smokva je radno intenzivna kultura koja zahtjeva manualan rad.
Ipak, Krapac naglašava da postoje europska sredstva za podizanje takvih nasada, a putem njih se može financirati modernizacija tehnologije i robotizacija što riješava problem nedostatka radne snage.
„Kod smokve je važno imati kvalitetno tlo, propusno jer ona voli vodu, ali ne preveliku količinu. Navodnjavanje je poželjno za ravnomjeran rast smokve, u suprotnom disbalansi u vlažnosti odnosno sušnosti dovode do pucanja ploda“, rekao je Krapac.
Podsjetimo i na osjetljivost ploda smokve koji, nakon ubiranja, brzo propada što je razlog da se smokvin plod često suši ili prerađuje u đemove.
„Na simpoziju su neki znanstvenici izjavili da je idealna temperatura za čuvanje ubranog smokvinog ploda 5 stupnjeva Celzijusa, a neki su sugerirali nula stupnjeva što uzrokuje jednu vrstu smrzavanja ploda, a ona je takva konzervirana i trajnija.“
Kad je o sušenju smokve riječ, Turci najčešće koriste sunce, a postoje i sušare. Poznata su i ljekovita svojstva smokve, odnosno njenog ploda i lista pa se ona često koristi u farmaceutskoj industriji.
Ipak, Krapac naglašava još jednu opasnost po tu kulturu. Osim padanja u zaborav, smokva je podložna udarima klimatskih promjena, a upravo iz tog razloga u porečkom Institutu postoji kolekcija smokava na kojoj je učinjena genotipizacija, a u tijeku su daljnja istraživanja na terenu odnosno prikupljanje novih genotipova
