Puljanka, Francesca Miličević, vlasnica je prvog šumskog vrtića u Hrvatskoj

Prvi šumski vrtić u Hrvatskoj nalazi se u Puli, točnije u borovoj i hrastovoj šumi Tivoli na Velom Vrhu, a ponosna vlasnica je Francesca Miličević koju smo ugostili u našem progamu.

Ideju je počela pretvarati u realnost još prošle zime. Otad, mnogo toga je učinjeno, a šumski je vrtić postao stvarnost.

Najviše problema, kako to i obično biva, zadavala joj je papirologija. No, do kraja godine i to bi trebalo biti potpuno riješeno nakon potpisivanja Ugovora o zakupu s Hrvatskim šumama.

'Upornost je učinila svoje, a pridružilo nam se mnogo dobrih ljudi i entuzijasta. Na rubu šume imamo malo sklonište od 50-ak kvadrata koje nam najviše služi u kišnim danima kakvih je u posljednje vrijeme bilo mnogo. Imamo i veliko dvorište u kojem se tijekom dana bavimo domaćinstvom', pojasnila nam je Francesca.

Dosad su imali nekoliko akcija čišćenja šumice, a bit će ih još jer, kako kaže, šuma je zatrpana smećem.

'Mislim da će trebati tri godine da projekt u potpunosti zaživi, a mi iza sebe imamo već jednu godinu. Iduće godine postavit ćemo još dva objekta od 15 kvadrata površine unutar šume što će nam značiti mnogo. Imat ćemo još veću sigurnost. Ono na čemu najviše moramo raditi jest educiranje roditelja i građana uopće. Valja im pojasniti što je šumski vrtić i uvjeriti ih da nema mjesta strahovima od prirode, hladnoće, klime. Najvažnije je odvažiti se, a to smo učinili', veli nam Miličević.

Prednosti boravka u prirodi su ogromne. Jača imunitet, a šuma uvelike senzorički obogaćuje dječji mozak. Toliko tekstura nije moguće pronaći u zatvorenom prostoru. Također, djeca u šumskom vrtiću ne koriste igračke što znači da mnogo surađuju i koriste maštu prilikom izrade igračaka od prirodnih materijala odnosno predmeta koje pronađu u šumi. Na taj se način razvijaju emocionalna inteligencija i socijalne vještine.

Čini se kako je ovaj Francescin socijalni eksperiment u Puli uspio. Bit će da djeca i u Hrvatskoj, a ne samo u Skandinaviji, obožavaju ići u šumu.

Dosad su prošli kroz nekoliko nevremena; pljuskova i skakutanja u blatu i uvidjeli da to nije nešto što bi trebalo izbjegavati.

Dapače, žele uzeti sve što im priroda nudi i u pravilu sami, bez autoriteta, zajednički odlučuju na koji će način provesti dan.

Zar to nije ono što svi želimo?

Ostavite komentar