ROVINJAC ALESSIO GIURICIN Mladi čuvar rovinjske baštine

Prošla godina koja je po mnogo čemu bila iznimno teška za sve ljude, posebice zbog pojave koronavirusa i novog načina života, mladom uskoro dvadesetogodišnjem Rovinjcu, Alessiju Giuricinu donijela je i puno dobrih trenutaka. Na samom završetku godine, ovaj se naš mladi sugrađanin, inače i student druge godine Fakulteta muzikologije i kulturne baštine u Cremoni, ovjenčao drugom nagradom na natječaju Istria Nobilissima’; za svoju zbirku poezije pod naslovom’Aeîcu e altri screîti’, i postao zamjenik dirigenta Limene glazbe Rovinj.

No, to mu postignuće nije palo s neba. Alessio je naime, član bande još od malih nogu, svira desetak instrumenata, piše pjesme i sklada. Upravo, u njegovom su se glazbenom notesu ‘rodile’ i dvije nove kompozicije pisane za izvedbu ‘limenih. Riječ je o dvjema koračnicama ‘Il Risveglio’ I ‘Inno della banda d’ottoni di Rovigno’.. I kao da mu sve to nije bilo dovoljno, sredinom ovog tjedna pri Zajednici Talijana Rovinj, uz četvero kolega identičnih svjetonazora osnovao je Sekciju kojom će se promovirati rovinjski autori, povijest, kultura, tradicija i baština Rovinja, ali i poticati mlade (i oni koji to nisu) autore na stvaralaštvo.

-Otvaranjem Sekcije pri Zajednici Talijana doslovce smo otvorili vrata novim autorima i postali suport u njihovoj promociji, poručuje Alessio, od kojeg doznajemo i da će ogledni primjer onog što Sekcija, između ostalog želi raditi i promovirati, biti i publikacija istraživačke knjige na kojoj je sam radio posljednje tri godine ispisavši pri tom gotovo 400 stranica nove dokumentarne knjige o životu i radu rovinjskog pjesnika Mattea Benussia (Uccio).

-Paralelno, publicirat ćemo i drugu knjigu ‘Proverbi, detti e modi di dire rovignesi’, dodaje Alessio Giuricin, mladi i vrlo angažirani čuvar rovinjske kulturne baštine i tradicije.  Govoreći o glazbi, našem sugovorniku oči se cakle. Drugačije i ne može biti, jer prvi je instrument (doduše ne zna što je bilo prvo truba ili gitara) uzeo u ruke sa samo osam godina. Ostalo je povijest pa danas svira više od njih desetak.

-Sve instrumente volim svirati, no ako moram izdvojiti najdraži bio bi to bas ili kontrabas koji daje dublje tonove i ritam. Upravo bez kontrabasa kompozicija mi se čini praznom i nepotpunom, veli Alessio, koji sa svojim bandom ‘Piccola orchestrina Molo Grande’ najradije izvodi rovinjsku, zavičajnu i zabavnu glazbu Istre.

Na naše zanimanje odakle tolika strasti i ljubavi prema ‘svom’, skromno odgovara kako je to pitanje srca i naslijeđa. Naime, iz obitelji i od roditelja Nives i Diega, strastvenih i predanih umjetnika po vokaciji, ne može se pobjeći od gena. Tu su i djed Miro i barba Bruno koji su ga uveli u Limenu glazbu, pa i barba Pino Bartoli koji ga je sa šest godina učio čitati note. Uz njih, a bit će i uz puno urođenog talenta Alessio s puno poštovanja i ljubavi govori o maestru Vladi Benussi i Bibi Benussi u čijem je dječjem zboru ‘Naridola’ i sa zborom ‘Mini-Midi’ solista Zajednice Talijana odradio svoje prve nastupe, a sa samo četrnaest godina postao članom KUD-a ‘Marco Garbin’.

Prije tri godine Alessio je osnovao i vokalni muški kvartet ‘Le nuove Quattro colonne’ upravo u počast svojim ranim glazbenim uzorima, odnosno kvartetu kojeg je kao dijete radio slušao, I zbog čijeg će se zalaganja i angažmana nastaviti njegovati rovinjska glazbena, kulturna i povijesna tradicija i baština.

Ostavite komentar