"Špacakamin" ga je zvala moja nona.
Kad bi došao u selo, bi rekli da je doša špacakamin, ko ga vidiš, ulovi se za botun, jer rekli su, nosi nesreću.
Dok mi je subotnje jutro kroz staklo studija ugodno grijalo leđa s lijeve strane ispod čempresa stajao je Špacakamin, glavom i nadasve bradom. Nisam tražila botun, jer ih u današnjoj kombinaciji ni nemam, a i zato što me obradovao i izmamio osmijeh na lice.
Vidio je da ga gledam, prišao je bliže da ga bolje mogu fotografirat,i podario mi je osmijeh i palac gore. Uzvratila sam. Špacakamin mi je uljepšao subotnje jutro. Pomalo zaboravljeno zanimanje, da crni su, puni čađe, možda zato tražimo botune. Zahvaljujući njima, špacakaminima, možemo sigurno koristiti naše dimnjake.
Je rekla moja nona: "Ko ti je očistio kamin ko ne, špacakamina treba platiti!"
Ostavite komentar