Mislim da imamo problem. Nacionalni.
Stvari koje nam se nađu unutar granice Republike, jednostavno netragom nestaju.
Pojede ih mrak, proguta zemlja, ispare, izmagle, kao da nikad nisu bile.
Cijelo područje nam je kao kakvi Bermudski trokut.
Tko il' što ovuda prođe, riskira da ga više ne bude.
Voljeli bi znati čemu je to tako, ali nije jednostavno, nitko ne shvaća, nikakvi izračuni ne daju smislene rezultate.
Nestao je, primjera radi, novac za obnovu vodotornja u Vukovaru.
Gdje je točno nestao, živa duša ne zna, ali valjda je svakoj jasno da novci, niti išta drugo, ne nestanu u potpunosti, već jednostavno promjene oblik. U ovom slučaju- vlasnika.
Da je barem vodotoranj izdvojen slučaj, ali nije.
Navodno je netragom nestala i pozamašna svota novaca iz jedne nam policijske postaje u Istri.
A svojedobno je iz raznih nam policijskih postaja svašta znalo nestajati- ključni dokazi, nešto droge, zlata, šta se nađe, to nestane.
Najbolji smo kad trebaju nestati pare iz europskih fondova.
Znaš kad dobješ koliko si tražio u projektu, ali u realnosti ti treba manje pa višak para pošto poto treba potrošit'.
Na bilo šta- ukrasne vrećice, skupe kemijske- njih dvjesto komada, pa malo flomastera, kutiju post-ita, ma bezvezarje, samo da te pare nestanu. Uredski materijal je manje bolan primjer.
Zamisli tek kad krenu nestajat' milijuni namjenskih sredstava.
Osim novaca što najčešće kod nas nestaje, nestaju i radnici, nestaje nam nacija.
Osim nje, što je alarmantno, često nestaju razni papiri- na fakultetima nestaju indeksi, u katastrima zemljišne knjige, nestaju svjedodžbe, rodni listovi, domovnice, putovnice da ni ne govorim.
To nestajanje u Hrvatskoj je toliko uzelo maha, da je zagrebački Centar za politološka istraživanja na tu temu izdao cijelu jednu knjigu.
Na gotovo četristo stranica razglaba se na temu, između ostalog, koliko je novca 'nestalo' iz Hrvatske u posljednjih deset godina, ali zaključka velikog nema. I dalje smo Bermudski trokut.
Vi ako znate, javite nam.
Ostavite komentar