ZNATE LI PRIČU O ZUBIĆ VILI? Jednoj sasvim posebnoj porečkoj vjeverici

Na godišnjicu smrti jedne posebne porečke vjeverice iz Vjeveršume, o čemu smo nedavno pisali pa pročitajte više ovdje, stiže priča upravo o njoj - Zubić vili.

Conny na svom blogu o vjevericama piše o ovoj jedinstvenoj vjeverici i njenoj priči koja pokazuje da i vjeverice imaju emocije.

Prenosimo priču u nastavku.

Zubić Vila (Zubi) rodila se u leglu mame Blackie i tate Gingera i dijelila dom s još dvije sestrice i dva brata. Mama i tata s radošću i roditeljskom brigom iz prikrajka su promatrali kako njihova mala obitelj stasava.

Zubi je, vidjelo se to odmah, bila vrlo posebna. Deformirani zubići otežavali su joj hranjenje, pa time i rast i napredovanje, ali se nije bunila. Dapače, uz potporu mame i tate rado je sudjelovala u igricama i učenju s ostatkom obitelji. Svakoga su dana zajedno trčali, verali se po granama, istraživali šumske staze i učili o svijetu oko sebe, u kojeg će se uskoro morati samostalno otisnuti…

Zubić Vila imala je najbolju prijateljicu Ruby. Nakon što je u trećemu mjesecu života napustila roditeljsko gnijezdo, Zubi je toplinu i prijateljstvo pronašla u Ruby. Bile su nerazdvojne! Zajedno su gradile gnijezdo, dijelile radosti skrivanja i zakopavanja hrskavih orašastih plodova koje su zajedno tražile i pronalazile. Njihovo prijateljstvo bilo je posebno i nevjerojatno.

Ruby, Zubić vilina najbolja prijateljica

Dok su ostali mališani odrastali zdravi, kod vile su počeli problemi pri hranjenju. Nepravilno izrasli zubi uzrokovali su bol i strah da će uginuti od gladi. Bademi i orasi, njena omiljena hrana, odjednom su za nju postali preveliki izazov. Nije više mogla jesti kao ranije, a njezina je molba za hranom postajala sve tiša.

Ne bi li pronašli rješenje za njezine zdravstvene probleme, odlučili su je odvesti veterinaru. Iako nije baš bila oduševljena posjetom veterinaru, s vremenom su uspjeli izgraditi povjerenje. Prvi posjet bio je uspješan. Zubići koji smetaju uklonjeni su, ali situacija nije bila laka.

Uslijedila je upala u ustima i Zubi više nije mogla jesti ni mekane pinjoliće. Otad su je Conny i Draženko hranili fino usitnjenim orasima, lješnjacima, bademima i pinjolima, posebno za nju pripremljenom hranom. Ne bi li smanjili upalu, davali su joj koloidno srebro.

Bez obzira na nevolje koje su je ni krivu ni dužnu snašle, Zubi nikad nije izgubila svoj duh. I dalje je bila hrabra i znatiželjna, ali tuga u njezinim očima bila nam je snažan podsjetnik na njezinu patnju. Unatoč svim njihovim naporima i trudu da ju nahrane u Vjeveršumi, po kiši i suncu, njezino se zdravlje pogoršavalo.

Jednog dana, dok joj je Conny nudila hranu, primijetila je njezin tužan pogled. Njezine oči, koje su nekad sjale od radosti, sada su bile pune boli i očaja. Molila ju je za hranu i dobivala ju je, ali jednostavno nije mogla jesti.

Tada su je drugi put odveli veterinaru, no, sreća nije bila na njenoj strani. U sedmom mjesecu života, Zubić Vila je izgubila bitku sa zdravljem. Srca su se slomila njenim čuvarima kad je, unatoč naporima veterinara, preminula. Dugo su je reanimirali, ali uzalud.

Zubić Vila otišla je onkraj duge 19. siječnja 2023. godine, ostavljajući priču o tuzi, ali i hrabrosti, izdržljivosti i nevjerojatnome duhu. Njen kratki život podsjeća na važnost ljubavi, brige i podrške čak i u najtežim trenucima.

"Pamtit ćemo je kao posebnu vjevericu koja je unijela svjetlost u naše živote. Njezina posebnost ostavila je neizbrisiv trag u našim srcima, podsjećajući nas da su ljubav i briga ono što čini život posebnim, čak i kad se suočavamo s izazovima", piše Conny Petö Đeneš.

Kad je Zubi otišla, njena najbolja prijateljica Ruby osjetila je gubitak jedne od najvažnijih osoba u svome životu. Kad su Zubi sahranjivali, Ruby je više od pola sata nepomično stajala u njihovoj blizini, promatrajući beživotno tijelo njene prijateljice-sestrice.

Dugo su vremena Conny i Draženko znali zateći Ruby na Zubinom grobiću, gdje bi sjedila tiho, kao da osjeća prisutnost svoje izgubljene prijateljice, kao da s njom razgovara. Tko zna, možda to i može?

Ova nas priča uči tome da i životinje osjećaju gubitak, bol i tugu za svojim bližnjima kad ih izgube. Prijateljstvo između Zubi i Ruby bilo je posebno, kao što su njih dvije posebne.

"Draga Zubi, budi nam dobro. Gdje god da jesi, volimo te i uvijek ćemo pamtiti sreću koju si nam podarila svojim kratkotrajnim druženjem s nama", poručuju ovi divni ljudi.

Video o Zubić Vili pogledajte ovdje.

Ostavite komentar