Bivši ministar turizma Ivan Herak prije točno 40 godina nosio je Olimpijsku baklju 'TO MI JE NAJVEĆE ŽIVOTNO PRIZNANJE'

Ivan Herak, hrvatski ekonomist i političar rodom iz Poreča, na današnji dan se prisjetio lijepe uspomene iz prošlosti.

Naime, aktualni član Uprave ACI-ja za financije, korporativno pravo i ljudske resurse te posebni savjetnik ministrice turizma i sporta, a bivši ministar turizma, prije točno 40 godina dobio je čast nositi Olimpijsku baklju na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu, u tadašnjoj Jugoslaviji, održanim 1984. godine, a za one koji ne znaju - biti nositelj Olimpijske baklje posebna je čast koju dobiju zaslužni sportaši iz zemlje domaćina, odnosno zemalja kroz koju baklja prolazi na svom putu. 

"Baklju je, osim mene, nosilo dosta sportaša iz Istre. Ne mogu se točno svih sjetiti jer je to bilo davno, no znam da je vječni plamen prenosio i svima poznati Mate Parlov, ali i Suzana Vahtarič, vrhunska odbojkašica Poreča te mislim da je s nama bio i Sandro Rudan, plivač iz Rovinja", prepričava nam svoja sjećanja Ivan Herak koji se s posebnim ponosom prisjeća tog dana.

"Šta da vam kažem osim da mi je to najveće životno priznanje. Mjesec dana prije samog događaja dobio sam obavijest Organizacijskog komiteta ZOI Sarajevo da sam nositelj Olimpijskog plamena. Desetak dana kasnije stigla nam je sportska oprema - trenerka, tenisice, kapa, rukavice. Uz mene je trčalo još nekoliko amaterskih sportaša koji su nosili olimpijsku zastavu i zastavu Jugoslavije..

S obzirom na to da je prošlo 40 godina od tog događaja, ne mogu se sjetiti od koga sam preuzeo Olimpijsku baklju, kao ni toga kome sam je proslijedio, no dobro se sjećam kako je to bila iznimna čast za mene osobno", ispričao nam je Herak.

Ivan Herak s Olimpijskom bakljom, Priznanje Ivanu Heraku za doprinos u prijenosu Olimpijskog plamena (privatna arhiva)

Podsjetimo, Olimpijski plamen je jedno od najpoznatijih Olimpijskih znamenja.

Simbol vječne vatre, odnosno plamena, potječe iz grčke mitologije u kojoj je poznata priča o Prometeju koji je ukrao vatru iz doma boga Zeusa te ju je poklonio ljudima. Taj su motiv iskoristili Grci te su za vrijeme održavanja drevnih Olimpijskih igara uvijek održavali vječnu vatru.

Prvi je put plamen na otvaranju modernih Olimpijskih igara upaljen na Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. godine, a način štafetnog (pre)nošenja plamena bakljom inauguriran je u sklopu priprema i otvaranja Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine.

Danas je uobičajen postupak takav da se plamen upali u grčkoj Olimpiji, i to sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog zrcala, sukladno drevnim običajima. Paljenje obavljaju žene odjevene u odjeću po ugledu na drevne svećenice boga Zeusa.

Zatim tako nastali plamen, na Olimpijskoj baklji nosi tisuće trkača, štafetno, preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati Olimpijske igre i, na kraju, do istaknutog mjesta na Olimpijskom stadionu na kojem će plamen, upaljen u drevnoj Olimpiji, plamtjeti čitavo vrijeme održavanja Igara.

Sam postupak prenošenja baklje iz Grčke do mjesta održavanja Igara, ovisno o udaljenosti, ne prelazi se uvijek trčeći, jer je naravno to nemoguće, primjerice ako se radi o drugom kontinentu.  Ipak, pokušava se da baklja veći dio puta prijeđe na taj način.

Podij za dodjelu medalja 40 godina kasnije, Sarajevo, Photo: Armin Durgut/PIXSELL

Konkretno, putovanje baklje za ZOI 1984. počelo je u Olimpiji, a baklja je potom avionom stigla u Dubrovnik. Ukupna udaljenost koju je baklja prošla kroz Jugoslaviju iznosi 5.289 km (plus 2.879 km lokalnim putevima).

Postojale su 2 glavne rute: jedna na zapadu (Split – Ljubljana – Zagreb – Sarajevo, dužine 2.602 km) i druga na istoku (Skopje – Novi Sad – Beograd  – Sarajevo, dužine 2.687 km).

Završni nosilac baklje, od njih 1600, bila je umjetnička klizačica Sanda Dubravčić iz Zagreba, a dodajmo još kako se jedna od dvije originalne baklje danas nalazi u jednoj privatnoj kolekciji u Žalecu u Sloveniji.

Podsjetimo još da su Zimske olimpijske igre u Sarajevu održane od 8. do 19. veljače 1984. godine te je na natjecanju nastupilo 49 država koje je predstavljalo 1272 sportaša i sportašica, a održano je 39 natjecanja u deset disciplina, a u šest sportova.

Mnogima koji se prisjećaju ovog velikog događaja u pamćenju je ostala i maskota Vučko - mali vuk kojeg je dizajnirao slovenski dizajner i ilustrator Jože Trobec.

Tijekom kratkih crtanih filmova, koji su prikazivani prije prijenosa sportskih disciplina, Vučko je obično prikazivan kao nespretni simpatični sportaš koji baš i nije bio vičan sportskim nastupima.Mnogi se sjećaju i kako je upravo poznati bosanskohercegovački pjevač Zdravko Čolić sinkronizirao glas Vučka u špicama, obično s istim tekstom u pjesmi s imenom grada: Sarajevooooooooo!

Ostavite komentar